Mnogi kršćani pitaju se zašto su neke molitve suhe, ponavljajuće ili bez snage. Razlog često nije u riječima, nego u tome dopuštamo li Duhu Svetomu da nas vodi. Molitva nije samo govor upućen Bogu. Ona je odnos. A u tom odnosu Duh Sveti ima ključnu ulogu.
Duh Sveti daje smjer našim riječima
Koliko puta započnemo moliti, a ne znamo kako dalje? Tada Duh Sveti u nama pokreće duboku čežnju, oblikuje naše misli i usmjerava srce. On nas uči moliti jednostavno, iskreno i s povjerenjem.
Ponekad nisu potrebne velike riječi. Dovoljno je otvoriti srce i dopustiti da On pred Oca iznese i naše neizrečene uzdahe. Dogodi se da osjetimo iznenadnu potrebu moliti za nekoga
člana obitelji, prijatelja ili čak za cijeli narod. Taj tihi poticaj nije slučajan. Duh Sveti vidi potrebe koje mi još ne vidimo. On poziva vjernika da molitvom sudjeluje u Božjem planu.
U svakodnevnoj užurbanosti lako zaboravimo zastati. No kada osjetimo nutarnji poziv da se povučemo i molimo, to je znak Njegove prisutnosti. Kada poslušamo, molitva prestaje biti obveza i postaje susret.
Bog želi da budemo ljudi molitve ali ne sami. Dao nam je Duha Svetoga da nas vodi, nadahnjuje i osnažuje. Kada Mu dopustimo da preuzme našu molitvu, srce pronalazi mir, a riječi dobivaju snagu.
