Apostoli su slijedili Isusa i zajedno molili svaki dan sa njim, oni su nam dali primjer. To je razlog našeg postojanja da slavimo Boga.
Uvodni stih slavne himne iz 4. stoljeća Te Deum je “O Bože, slavimo te.” Hvaljenje je, uči nas Katekizam , oblik molitve koji prepoznaje „da je Bog Bog. Hvali Boga radi njega samoga i daje mu slavu, daleko iznad onoga što čini, ali jednostavno zato što on jest”
Sveci nas podsjećaju da je razlog našeg postojanja da slavimo Boga. Priča koju je ispričao njemački dominikanski mistik iz 14. stoljeća, fr. John Tauler, pripovijeda o susretu čovjeka s prosjakom koji, unatoč krajnjoj neimaštini, ostaje neumoran u slavljenju Boga. Prenosi portal: Aleteia.org
Prosjak dijeli s čovjekom: „Kad sam gladan, Boga slavim. Kad mi je hladno, ili pada tuča, ili pada snijeg, ili pada kiša, slavim Boga. Ako sam od ljudi naklonjen ili preziren, jednako slavim Boga. I zbog svega toga nikad nisam poznavao loš dan. Jer naučio sam živjeti s Bogom i siguran sam da sve što on čini može biti samo dobro.” I mi želimo živjeti s takvom slobodom i uvjerenjem! A naša hvala Bogu to može učiniti.
Jer pohvala je dinamična! Kao što je kardinal Joseph Ratzinger objasnio:
Sveti Toma Akvinski kaže da se kroz slavljenje Boga čovjek uzdiže k Bogu. Sama pohvala je pokret, put; to je više od razumijevanja, znanja i činjenja—to je “uspon”, način da se dođe do onoga koji prebiva usred slavljenja anđela. Toma je spomenuo još jedan čimbenik: Ovaj uspon odvlači čovjeka od onoga što se suprotstavlja Bogu.
U slavu Gospodinovu, “čovjek se oslobađa svih grčeva i postaje istinski pošten i bistar” (fra Alfred Delp, SJ).
Zapravo, odbijanje slavljenja Boga predstavlja temeljni oblik grijeha. “Osnovni grijeh,” komentira kardinal Raniero Cantalamessa , “jeste asebeia” :
Odbijanje slavljenja i zahvaljivanja Bogu. Odbijanje da se prizna Bog kao Bog i da mu se ne iskaže poštovanje koje mu pripada. Sastoji se od “ignoriranja” u smislu “ponašanja kao da on ne postoji”. Grijeh je u osnovi poricanje ovog “priznanja”.
Ali, poput prosjaka, ako jednostavno živimo u aktivnom sjećanju na bezbrojne blagoslove koje nam Bog neprestano daje, ne možemo a da ga ne pohvalimo. Zato nam na Posljednjoj večeri Isus zapovijeda: Činite ovo meni na spomen . Jer Euharistija je “ žrtva hvale”