Tijekom molitve Očenaša na svetoj misi mnogi vjernici primjećuju različite načine molitve među ljudima u crkvi. Dok neki šire ruke poput svećenika, drugi mole sklopljenih ruku ili ih drže uz tijelo. Zbog toga se mnogi pitaju što je ispravno prema liturgijskim pravilima i kako Crkva gleda na taj molitveni stav.
Položaj ruku tijekom molitve Očenaša već dugo zbunjuje mnoge vjernike. Dok u nekim župama vjernici tijekom molitve šire ruke poput svećenika, u drugima to nije praksa. Zbog toga se mnogi pitaju što je ispravno i kako Crkva gleda na taj molitveni stav.
Što Crkva kaže o položaju ruku tijekom Očenaša?
Jedan vjernik svoje je pitanje uputio Glasu Koncila, navodeći kako njihov svećenik dopušta da i vjernici tijekom Očenaša drže raširene ruke. Istaknuo je kako su zbog toga neki počeli širiti ruke, dok drugi ostaju sklopljenih ruku, pa među vjernicima nastaje zbunjenost.
U odgovoru Glasa Koncila pojašnjava se kako Opća uredba Rimskog misala govori da svećenik tijekom molitve Očenaša moli raširenih ruku zajedno s narodom. U liturgijskom tekstu naglasak je stavljen upravo na svećenika, dok narod sudjeluje u molitvi, ali se ne navodi da i vjernici trebaju širiti ruke.
Navodi se i dodatno pojašnjenje prema kojem bi u liturgijskim pravilima jasno pisalo da i narod treba raširiti ruke da je to bila namjera Crkve.
Ipak, važno je naglasiti kako položaj ruku nije najvažniji dio molitve. Bit molitve nije u vanjskim pokretima nego u iskrenom srcu koje se obraća Bogu. Crkva poziva vjernike na sabranost, mir i poštovanje tijekom svete mise, a najvažnije je da molitva dolazi iz srca.
Bez obzira drži li netko ruke sklopljene ili mirno uz sebe, najvažnije je da Očenaš molimo s vjerom, poniznošću i povjerenjem u Boga.
Jer Isus nije gledao samo vanjske geste, nego srce čovjeka koje iskreno traži Boga.
