Požuda je više od osobne slabosti ili privatne borbe ona je izravan napad na svetost ljudske osobe, na brak, na obitelj i, u konačnici, na sliku Božju u čovjeku.
Među sedam smrtnih grijeha, požuda osobito ranjava ne samo pojedinca, nego i odnose i kulturu oko njega. Ona pomračuje um, otvrdnjuje srce i iskrivljuje našu sposobnost da volimo.
Ali priča ne završava u porazu. U Isusu Kristu ne postoji samo milosrđe za grešnika, nego i moć preobrazbe snaga da ispravno vidimo, ispravno ljubimo i postanemo ono za što smo stvoreni.
Požuda lažno obećanje ljubavi
Požuda nije “stvar seksa” ona je iskrivljenje ljubavi. Uzima ono što je Bog stvorio kao dar sjedinjenja i otvorenosti životu unutar braka, i otkida ga iz konteksta samodarivanja. Požuda obećava povezanost, a ostavlja čovjeka u izolaciji. Nudi slobodu, a donosi ovisnost. Prodaje “ljubav”, a zapravo porobljava.
Katekizam Katoličke Crkve (KKC 2351) požudu naziva „neurednom željom za spolnim užitkom ili pretjeranim uživanjem“. Taj poremećaj nastaje kada je želja odvojena od dostojanstva osobe i odgovornosti ljubavi. Požuda drugoga pretvara u sredstvo za postizanje cilja: tijelo postaje objekt, a vrijednost osobe se zanemaruje.
Najgore od svega? Onaj koji se “koristi” često smo i mi sami. Požuda ranjava našu sliku o sebi, našu sposobnost povjerenja i našu sposobnost da sebe i druge vidimo onako kako nas Bog vidi.
Čednost (čistoća) nije tek suzdržavanje od seksa (što može biti dio života, ovisno o životnom stanju), nego u srži znači: učiti kako voljeti. Ona uči čovjeka integrirati vlastitu spolnost u cjelinu osobnosti, kako bi se mogao potpuno i iskreno darovati.
Čednost nas oblikuje u slobodi ne u slobodi “da činimo što god želimo”, nego u slobodi da živimo ono što je dobro, istinito i životvorno. Ona nam pomaže ovladati željama, umjesto da budemo njihovi robovi.
Isus kaže: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.“ (Mt 5,8)
Čistoća ne pročišćava samo ponašanje ona pročišćava i vid. Kad je srce čisto, čovjek može ispravno vidjeti: tijelo kao sveto, drugoga kao dar i život kao poziv na samodarnu ljubav.
Božji plan za ljubav: slobodna, potpuna, vjerna i plodna
Božja vizija ljubavi, osobito u braku, odražava Njegovu vlastitu narav. Kako je učio sveti Ivan Pavao II., ljudska ljubav pozvana je odražavati božansku ljubav Trojstva:
-
Slobodna – ne vođena požudom ni strahom
-
Potpuna – bez zadržavanja, kao dar sebe
-
Vjerna – ekskluzivna i trajna
-
Plodna – otvorena životu i plodnoj ljubavi
To nisu tereti za “savršene ljude”, nego nacrt upisan u ljudsko srce i cilj za kojim svatko duboko čezne.
Razaranje požude
Kad se požuda pojavi, ona prekida Božji plan: samodar pretvara u samozadovoljavanje, odvaja ljubav od odgovornosti i svodi spolnost na transakciju ili puko uzbuđenje. Posljedice nisu samo osobne one su kulturne, duhovne i generacijske.
1) Propali brakovi
Požuda stvara “uvjetovanu ljubav”: „Volim te dok me zadovoljavaš.“ U braku koji se hrani požudom nema dovoljno prostora za žrtvu i vjernost. Kad nestane osjećaj, često nestane i predanost.
2) Ovisnost o pornografiji
Požuda je osobito razorna kroz pošast pornografije. Ona umrtvljuje srce i slabi sposobnost stvaranja stvarnih odnosa, ostavljajući čovjeka otupljenim, posramljenim i izoliranim. Dodatno hrani industriju koja često uključuje iskorištavanje i trgovinu ljudima. Mnogi brakovi upravo zbog toga pucaju.
3) Pobačaj i obezvređivanje života
Kad se spolnost odvoji od sjedinjenja i otvorenosti životu, djeca postaju “neželjena posljedica”, a pobačaj “opcija”. Požuda uči izbjegavanju odgovornosti, što s vremenom može dovesti do odbacivanja života.
4) Sram, gubitak identiteta i očaj
Požuda zamračuje dušu. Čovjek se počinje doživljavati kao slomljen, prljav ili neiskupljiv. Zli koristi taj krug: grijeh sram skrivanje ponovni grijeh. Očaj može postati težak teret, razarati odnose i ugrožavati duhovni život.
Ako je požuda problem u vašem životu i bojite se da nema izlaza ne bojte se. Izlaz postoji. Bog ne želi samo oprostiti On želi iscijeliti. Sakramenti nisu prazni obredi, nego susreti s Kristom koji donose stvarnu preobrazbu.
Ispovijed: milosrđe koje obnavlja
U ispovijedi Isus susreće čovjeka u njegovoj slabosti i podiže ga milosrđem. On uklanja krivnju grijeha i izlijeva milost za novi početak. Ispovjedaonica nije sudnica nego bolnica.
Dovoljno je doći iskreno, a svećenik izgovara riječi oslobođenja: „Opraštam ti grijehe u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“I čovjek je slobodan prima milost obnove i snagu da ljubi.
Budimo realni: požuda je vezanost koju nije lako pobijediti. Ne obeshrabrite se ako se trebate često vraćati sakramentu ispovijedi. Koliko god puta tražite milost, Bog je daje. „Ako su vaši grijesi kao grimiz, pobijelit će kao snijeg.“ (Iz 1,18)
U Euharistiji se sjedinjujemo s Tijelom Kristovim uzorom čiste, potpune, samodarne ljubavi. Euharistija jača srce, pročišćava pogled i osposobljava čovjeka da ispravno ljubi. Često primanje pričesti u stanju milosti jedan je od najjačih protuotrova požudi.
Tišina pred Presvetim preuređuje srce. Promatrajući Isusa, čovjek počinje žudjeti za onim što je sveto i dobro. Klanjanje je “preodgoj vida” učenje gledanja očima ljubavi. Isus je stvarno prisutan i čeka da čovjek uđe u duboko zajedništvo s Njim.
Strategije za pobjedu nad požudom
-
Obnovite um
Hranite misli Svetim pismom, crkvenim naukom i svjedočanstvima nade. (Rim 12,2) Ono što čovjek gleda i sluša oblikuje njegove želje. -
Liječite rane ispod grijeha
Požuda često skriva dublje rane: usamljenost, odbacivanje, izdaje, unutarnju prazninu. Zamolite Gospodina da pokaže korijen, ne samo ponašanje. -
Trenirajte tijelo i dušu
Vježbajte post, smanjite vrijeme pred ekranom, učite se malim odricanjima. Tijelo nije neprijatelj ali ga treba odgajati u vrlini. -
Čuvajte oči i maštu
Ono što ulazi u oči ulazi u srce. Budite razboriti u izboru sadržaja. Ne iz straha, nego iz poštovanja prema svetosti drugoga i vlastitom dostojanstvu. -
Odgovornost i podrška
Potražite duhovnog voditelja, mentora ili zajednicu. Izolacija hrani grijeh, a zajedništvo gradi snagu i ozdravljenje.
