Pomicanje sata s proljećem postalo nam je uobičajeno.
U noći kad kazaljke idu unaprijed, kao da i mi sami ulazimo u novo vrijeme. Ali što nas to uči?Svake godine u proljeće pomičemo sat unaprijed – na ljetno računanje vremena. Iako traje samo jednu noć, ta promjena utječe na naš bioritam, raspored, čak i raspoloženje.
Prvi dani znaju biti pomalo zbunjujući, ali brzo se naviknemo. Jer čovjek se, kad treba, zna prilagoditi. Naviknemo se i kad je lakše – ali i kad je teško.
I to pomicanje sata nas podsjeća:
da smo stvorenja navike,
da vrijeme prolazi brzo,
i da je svaka minuta dar.
Pitanje koje ostaje u pozadini: Na što smo još navikli? Jesmo li možda navikli i na stvari koje nas udaljuju od Boga? Na brige, na žurbu, na nemar prema molitvi, na zatvorenost prema drugima?
Ako se možemo priviknuti na novi sat – možemo i na novi pogled na život. Proljeće je idealno vrijeme za to. Više svjetla, više dana, više mogućnosti. Pomakni kazaljke – ali i srce. Pomakni se bliže Bogu.
