Posljednjih dana mediji najavljuju neobičan prirodni fenomen nad dijelovima Europe takozvanu “krvavu kišu”. Crvenkaste oborine, koje na prvi pogled podsjećaju na prizore iz apokaliptičnih filmova, kod mnogih izazivaju zabrinutost i pitanja: je li riječ samo o prirodi ili o nečemu dubljem?
Dok znanstvenici nude jasno objašnjenje, dio vjernika u ovakvim pojavama prepoznaje i snažnu simboliku. No što je istina prirodni fenomen ili biblijski znak?
Meteorolozi upozoravaju da bi se nad dijelovima Europe mogla pojaviti pojava poznata kao “krvava kiša”. Iako naziv zvuči dramatično, uzrok je poznat: sitne čestice pijeska iz Sahare podižu se u atmosferu i vjetrovima putuju tisućama kilometara. Kada se pomiješaju s oblacima i kišom, nastaju crvenkaste kapljice koje na tlu ostavljaju tragove boje hrđe.
Takve pojave već su zabilježene u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Automobili, prozori i ulice nakon kiše često ostanu prekriveni tankim slojem crvene prašine.
Znanstveno gledano – nema razloga za paniku. No povijest pokazuje da su neobični prizori na nebu oduvijek budili duboka duhovna pitanja.
Znakovi na nebu u biblijskoj perspektivi
U Evanđelju po Luki (Lk 21) Isus govori o znakovima na suncu, mjesecu i zvijezdama prije velikih događaja u povijesti spasenja. Takvi redci često se spominju kada se pojave neobični astronomski ili meteorološki fenomeni.
Važno je, međutim, razumjeti kontekst. Biblija ne potiče strah, nego budnost. Znakovi nisu dani kako bi izazvali paniku, nego kako bi čovjeka podsjetili na prolaznost svijeta i potrebu obraćenja.
Crvena kiša sama po sebi nije nadnaravni fenomen. No može biti snažan podsjetnik da priroda i svemir nisu kaos, nego dio Božjeg stvorenja.
Priroda kao podsjetnik na Božju prisutnost
Ponekad nas upravo neobične pojave potaknu da podignemo pogled prema nebu. U tom smislu, svaki fenomen bilo pomrčina, komet ili crvenkasta kiša može postati trenutak duhovnog razmišljanja.
Vjernik zna razlikovati znanstveno objašnjenje od senzacionalizma. Ali isto tako zna da Bog može govoriti kroz stvarnost, potičući nas da razmišljamo o vlastitom životu, vremenu i spremnosti na susret s Njim.
Ne trebamo tražiti strah u svakom neobičnom događaju. Umjesto toga, možemo ga doživjeti kao poziv na sabranost i dublju vjeru.
Trebamo li se bojati?
Ne. Stručnjaci jasno ističu da je riječ o prirodnom ciklusu prijenosa saharske prašine. Pojava može biti neugodna zbog taloga na površinama, ali ne predstavlja prijetnju životu.
Kako kršćanin treba gledati na ovakve pojave?
S vjerom i razboritošću. Bog nam je dao razum da razumijemo prirodu, ali i srce da u svemu tražimo dublji smisao. Panika nije kršćanski odgovor pouzdanje jest.
