Osuda zatvara, ljubav otvara
Majka Terezija, žena koja je cijeli svoj život posvetila siromašnima, bolesnima i odbačenima, uvijek je znala reći istinu jednostavnim riječima koje pogađaju u srce.
Jedna od njezinih najpoznatijih misli jest da oni koji osuđuju ljude zapravo nemaju vremena voljeti.
Koliko puta u svakodnevnom životu potrošimo sate i dane osuđujući druge njihove riječi, postupke, pa čak i njihove slabosti? Kada osuđujemo, tada ne gledamo očima ljubavi, već očima oholosti. A ljubav se u takvom srcu ne može nastaniti.
Majka Terezija nas podsjeća da pravo kršćanstvo nije u osudi, nego u prihvaćanju. Isus je došao ne da osudi, nego da spasi (Iv 3,17). Ako smo Njegovi učenici, tada naš put nije put kritike, nego put razumijevanja, suosjećanja i praštanja.
Osuda zatvara srce, ljubav ga otvara
Osuđivanje ne mijenja ljude. Ono ih ranjava, ponižava i udaljava. Ljubav, naprotiv, liječi, gradi i vraća nadu. Kada gubimo vrijeme na osudu, tada propuštamo priliku da zagrlimo onoga tko je pao, da podignemo onoga tko je slomljen i da pomognemo onome tko je u potrebi.
Put Majke Terezije
Majka Terezija nikada nije pitala je li netko zaslužio ljubav, pomoć ili poštovanje. Za nju je svaka osoba bila dijete Božje, vrijedna pažnje i nježnosti. Ona nije gledala njihove pogreške, nego njihovu glad ne samo za kruhom, nego i za ljubavlju, razumijevanjem i blizinom.
Poziv nama danas
U vremenu kada društvo brzo osuđuje, kritizira i ponižava, pozvani smo birati drugačiji put. Put ljubavi. Put koji Majka Terezija ostavlja kao oporuku: prestanimo suditi, jer sud pripada samo Bogu. Naš zadatak je ljubiti.
Neka nas ove riječi probude i potaknu da budemo manje brzi na osudu, a više spremni na razumijevanje i milosrđe. Samo tako naše srce postaje slobodno i sposobno za ono najvažnije voljeti.
