Tim riječima Gospodin Isus Krist govori o miru u dva vida. Kada je svojim učenicima rekao „mir vam ostavljam“, mislio je na „mir s Bogom“ (vidi: Kološanima 1,20 ).
To je bilo postignuto Njegovom pomirbenom smrću na križu. Bog taj mir dodjeljuje svakome tko se okrene Njemu i vjerom usvoji Kristovo otkupiteljsko djelo.
Riječi „mir vam ostavljam“ odnose se na mir koji je uživao On sâm. Isus je ovdje na zemlji u svom zajedništvu s Bogom poznavao taj mir čak iu najvećim iskušenjima. Ništa nije moglo poremetiti Njegov mir i spokoj.
Kada po vjeri u Krista dobijemo mir s Bogom, naša savjest nalazi početak. Više nas ne osuđuje. No više od toga Krist želi da naša srca uživaju Njegov mir nalazeći početak u svim okolnostima života.
Istinski vjernici nikada ne bi smjeli zaboraviti zahvaliti Sinu Božjem za ljubav koju nam je iskazao pretrpjevši svoju pomirbenu smrt. To ga je koštalo života. No bio je pobjednik: uskrsnuo je. Mir koji je priušten našoj savjesti je neuzdrmljiv. Svaki vjernik može u potpunosti počivati na tome.
No otkupljenik se tada ne treba uzdati u to da će zbog Krista Bog učiniti „da sve djeluje na dobro“ (vidi Rimljanima 8,28-32 ) u svemu s čime se susreće na zemlji. To jamstvo vjere daje savršen mir u svim životnim okolnostima. No to pretpostavlja da istinski živimo s Bogom, kao što je to činio Isus, i iskreno priznajemo Njegovo vodstvo. Tada nam Krist može uvijek iznova davati svoj mir.
Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem.
Ivan 14,27
