Evanđelje dana za ponedjeljak, 21. listopada 2024. godine: Što si pripravio, čije će biti? (Luka 12, 13-21)
Prvo čitanje:
Ef 2, 1-10 Oživi nas zajedno s Kristom te nas zajedno s njim posadi na nebesima.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Bog Kristu podloži
i vas, koji bijaste mrtvi
zbog prijestupâ i grijehâ
u kojima ste nekoć živjeli
po Eonu ovoga svijeta,
po Knezu vlasti zraka,
po tomu duhu koji sada djeluje
u sinovima neposlušnima.
Među njima smo i mi nekoć živjeli
u požudama tijela svoga,
udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi,
te po naravi bijasmo djeca gnjeva
kao i drugi.
Ali Bog, bogat milosrđem,
zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,
nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ,
oživi zajedno s Kristom
— milošću ste spašeni! —
te nas zajedno s njim uskrisi
i posadi na nebesima u Kristu Isusu:
da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu
pokaže budućim vjekovima
preobilno bogatstvo milosti svoje.
Ta milošću ste spašeni po vjeri!
I to ne po sebi!
Božji je to dar!
Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.
Njegovo smo djelo,
stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela,
koja Bog unaprijed pripravi
da u njima živimo.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 100, 1b-5
Pripjev: On nas stvori, i mi smo njegovi.
Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« (Luka 12, 13-21)
Evanđelje dana – komentar
Moglo bi se lako reći da je bogat čovjek u prispodobi mudra i odgovorna osoba. Ima uspješan poljoprivredni posao. Njegova je zemlja tako obilno rodila da nema dovoljno prostora u svoji žitnicama. Stoga planira srušiti svoje staje i izgraditi veće u koje će pohraniti svo svoje žito i robu. Tada će imati dovoljno ušteđevine za budućnost i bit će spreman uživati u svojim zlatnim godinama.
Nije li to ono čemu smo ohrabreni da težimo? Nije li mudro i odgovorno štedjeti za budućnost? Bogati farmer vjerojatno bi bio dobar financijski savjetnik. Čini se da je sve dobro smislio. Marljivo je radio i mudro štedio. Sada može sjediti, opustiti se i uživati u plodovima svog rada, zar ne?
Ne baš. Postoji jedna vrlo važna stvar koju bogataš nije planirao – svoj obračun s Bogom. Ali Bog mu reče: “Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?” (Luka 12, 20).
Bogati farmer je bezumnik ne zato što je bogat ili zato što štedi za budućnost, već zato što se čini da živi samo za sebe i zato što vjeruje da svojim obilnim imetkom može osigurati svoj život.
Kada bogataš govori u ovoj prispodobi, on govori samo sebi, a jedina osoba na koju misli je on sam: “Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu … Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’” (stihovi 17-19).
Bogataševa je zemlja obilato rodila, ali on ne izražava nikakvu zahvalnost Bogu ili radnicima koji su mu pomogli da posadi i požnje ovaj izvrstan usjev. Ima više žita i robe u skladištu nego što se mogao nadati, ali čini se da mu ne pada na pamet da to podijeli s drugima, niti razmišlja o tome što bi Bog mogao zahtijevati od njega. On je slijep za činjenicu da njegov život nije njegov, da njegov život pripada Bogu i da ga Bog može zahtijevati natrag u bilo kojem trenutku.
Bogataš na teži način uči ono što je pisac Propovjednika shvatio – ništa ne možete ponijeti sa sobom. Sve ono oko čega se toliko trudimo u životu završit će u tuđim rukama, a kako kaže Propovjednik: “Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.” (Propovjednik 2, 19).
Naša je stvarnost takva da koliko god imali, uvijek smo svjesni stvari koje nemamo. Bombardirani smo marketinškim čarobnjacima čiji je posao uvjeriti nas u sve proizvode koji su nam potrebni da upotpunimo svoj život. I tako nikad ne osjećamo da imamo dovoljno.
Poput bogatog farmera, u iskušenju smo pomisliti da će nas pohrana velikih količina novca i posjeda učiniti sigurnima. Prije ili kasnije, međutim, naučimo da nikakva količina bogatstva ili imovine ne može osigurati naše živote. Nikakvo nas bogatstvo ne može zaštititi od genetski naslijeđene bolesti, na primjer, ili od tragične nesreće. Nikakvo bogatstvo ne može održati naše odnose zdravima i naše obitelji od raspada.
Što je najvažnije, nikakva količina bogatstva ne može osigurati naš život s Bogom. Zapravo, Isus uvijek iznova upozorava da bogatstvo može stati na put našem odnosu s Bogom. Isus kaže: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” (stih 15.)
Nije da Bog ne želi da štedimo za mirovinu ili buduće potrebe. Nije da Bog ne želi da “jedemo, pijemo i veselimo se” i uživamo u onome što nam je On dao. Radi se o tome tko je uistinu Bog u našim životima. Radi se o tome kako ulažemo svoje živote i darove koje nam je Bog dao. Riječ je o tome kako su naši životi temeljno usklađeni: prema nama samima i našim prolaznim željama ili prema Bogu i bližnjemu, prema Božjoj misiji da blagoslovi i otkupi svijet.
Naši životi i posjedi nisu naši. Oni pripadaju Bogu. Mi smo samo njihovi upravitelji za vrijeme koje nam je Bog dao na ovoj zemlji.