U svakoj čestitoj ženi skriva se dostojanstvo Majke“
Politički burne 1971. godine Katolička je Crkva u kolovozu u Mariji Bistrici organizirala veliki Marijanski kongres. Na njemu je nastupila glazbena skupina Žeteoci, prva u Hrvatskoj koja je spojila suvremeni glazbeni izričaj s kršćanskim tekstovima.
Te je godine izvela pjesmu „Majka Marija“, napisanu upravo za taj skup. Autor glazbe i teksta bio je preminuli velikan hrvatske glazbe Arsen Dedić.
U srpnju iste godine katolički tjednik Glas Koncila objavio je veliki razgovor s Dedićem, koji su vodili glavni urednik Živko Kustić i član Žeteoca, vlč. Mijo Gabrić.
U razgovoru je Arsen govorio o razlozima zbog kojih je napisao pjesmu o Mariji, o svom odnosu prema vjeri i religioznim simbolima, ulozi vjere u vlastitom formiranju, ali i o problemima koje je imao s komunističkim vlastima zbog spominjanja Krista u svojim pjesmama.
Glas Koncila je ovih dana na svojim internetskim stranicama ponovno objavio taj – bez pretjerivanja – antologijski razgovor. Treba imati na umu da je vođen u razdoblju velikih političkih previranja u Hrvatskoj, a Dedićeva odluka da tada javno progovori za Glas Koncila i da napiše pjesmu s katoličkim motivima pokazuje njegovu umjetničku, intelektualnu i ljudsku hrabrost.
„Pisao sam kao pjesnik humanist“
Na pitanje zašto se odlučio napisati pjesmu Majka Marija, Dedić je odgovorio:
„Htio sam se okušati u žanru duhovne šansone, koja u svijetu već postoji. Nije to bio lak zadatak jer zahtijeva i određeno teološko znanje. No, mislio sam da neću pogriješiti ako svemu pristupim kao pjesnik humanist. Želio sam izraziti svoju pjesničku viziju Majke Božje. Pritom sam opisivao jednu majku s Juga, iz našega kamenjara – mogla je biti i moja majka. Dok sam pisao, imao sam pred očima svoju majku.“
Tema ga je potaknula i na dublja razmišljanja o smislu utjelovljenja:
„Ako je Bog odlučio da njegov Sin ima majku od krvi i mesa, znači da je vrijednost žene takva da može biti dostojna majka Božjega Sina. U pjesmi sam želio naglasiti da svaka prava, čestita žena – osobito žene s Juga, s kojima sam uvijek bio povezan – može biti dostojna majka koja rađa Božju djecu.“
Majka i djetinjstvo kao nadahnuće
Govoreći o nadahnuću, Dedić se prisjetio svoje majke – požrtvovne žene koja je „sama izborila sve u životu, za obitelj i za djecu“. Spomenuo je i crkveno pjevanje koje je slušao u djetinjstvu – u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, jer mu je majka bila katolkinja, a otac pravoslavac.
U šali je dodao kako su mu znali reći da pjeva „ka pop“, jer je njegov način izvođenja imao i retoričke, gotovo liturgijske elemente.
Umjetnik, vjera i komunistički pritisci
Dedić se dotaknuo i problema koje je imao zbog spominjanja Isusa i svetaca u svojim pjesmama u 1950-ima. Vlasti su ga zbog toga progonile, jer je u njegovo doba i samo spominjanje Krista bilo shvaćeno kao „nepodobno“.
„Htio sam svojim pjesmama dati snagu i simboliku, poput zavjetnih slika s Juga – brodova u oluji koje spašava zagovor svetoga Nikole. Ali to mi je donijelo neugodnosti.“
Za sebe je rekao da nikad nije religiju doživljavao kao „reakcionarnu“, već kao humanističku i životnu snagu.
„U svojoj majci vidio sam vjeru u nešto bolje, što joj je značila Crkva. Taj religiozni osjećaj bio je za mene obiteljska povezanost, toplina. Zato sam mirno unosio vjerske simbole u pjesme, iako to tada nije bilo dopušteno.“
„Život je san ali vjera u ljude ostaje“
Unatoč pritiscima, Dedić je ostao vjeran svojoj viziji:
„Vjera da su ljudi ipak onakvi kakve ih imam u srcu vratila mi je optimizam. Ljepota, pravda i istina moraju ponovno zasjati.“
Pjesma „Majka Marija“ (izvadak)
Zemlje i neba ona je spona Do vrata snova kao vojnik. Skromno je svjetlo njenog doma Za lađe naše svjetionik…
