Evanđelje dana za ponedjeljak, 16. rujna 2024. godine: Ni u Izraelu tolike vjere ne nađoh. (Luka 7, 1-10)
Prvo čitanje:
1Kor 11, 17-26.33
Ako su među vama razdori, to nije blagovanje Gospodnje večere.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Kad već dajem upozorenje, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se skupite na Sastanak, da su među vama razdori. Treba doista da i podjelâ bude među vama da se očituju prokušani među vama. Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. Zar nemate kućâ da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje — za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 40,7-10.17
Pripjev. Smrt Gospodnju navješćujte dok on ne dođe.
Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvorit neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Neka kliču i nek se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!«
svi koji spasenje tvoje ljube.
Čitanje Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«
Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego — reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ — i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. (Luka 7, 1-10)
Evanđelje dana – komentar
Autoritet dolazi u svim oblicima i veličinama. Može se zaraditi, može se dobiti titulom ili položajem, može se poželjeti ili se može prigrabiti, ali samo je jedan uistinu imao konačni autoritet, ima ga i zauvijek će ga imati.
Rimski časnik prepoznaje autoritet kad ga vidi. On je pod autoritetom svojih nadređenih. On ima autoritet nad onima pod njegovom vlašću. U Isusu ovaj poganin prepoznaje autoritet na način koji ne posjeduje nitko drugi koga je sreo.
Dolazi Isusu da ga zamoli da učini za ljubljenog slugu ono što nitko drugi ne može učiniti. Ovaj nevjerojatan čovjek nas podsjeća da Isusa ne vidimo samo kao slabog, već jakog i moćnog Boga – Onog koji ima vlast nad svime. Nisu samo Židovi ti koji traže Mesiju, već i bogobojazni pogani!
Ovaj satnik uzor je djelotvorne kršćanske službe. Iako je bio čovjek koji je imao vlast nad stotinama vojnika, postao je sluga vlastitom sluzi pozvavši Isusa da ga izliječi. Kao takav, on je slika služenja Gospodinu Isusu pružanjem ruke onima u potrebi, koji su možda prezreni od drugih.
Iako je satnik bio u vojsci, koja nije poznata kao rasadnik pobožnosti, imao je veliku vjeru. Taj nam čovjek pokazuje da možemo služiti Kristu u bilo kojem “svjetovnom” poslu. Satnik je živio u Kafarnaumu, kojeg je Isus kasnije osudio zbog nedostatka vjere (Luka 10, 15), ali nije bio pogođen njihovom nevjerom. Ovo nam pokazuje da možemo biti pobožni ljudi usred zlog, nevjerničkog svijeta.
