Peta Božja zapovijed “Ne ubij” jedna je od najjasnijih i najsnažnijih poruka Svetog pisma. Ipak, u današnjem svijetu mnoge se stvari pokušavaju prikazati kao normalne i prihvatljive, iako duboko ranjavaju čovjekovu savjest i dostojanstvo života.
Na jednoj duhovnoj obnovi fra Ivo Pavić govorio je o velikoj duhovnoj borbi koja se događa oko pitanja života nerođenog djeteta. Njegove riječi potaknule su mnoge vjernike da razmisle o vrijednosti svakog ljudskog života i o potrebi obraćenja, molitve i Božjeg milosrđa.
Peta zapovijed i svetost svakog ljudskog života
Peta Božja zapovijed glasi jednostavno, ali snažno: “Ne ubij.” Ona podsjeća da je ljudski život dar koji dolazi od Boga i zato ga nitko nema pravo oduzeti.
Fra Ivo Pavić: “Đavao kaže ženi: “NAPRAVI POBAČAJ, to nije NIŠTA!ʺ To svi rade, to je tvoje PRAVO. I žena njega posluša. I poslije kad to napravi…Đavao njoj kaže: “Ti si to napravila i to je LOŠE!ʺ Onda je progoni osjećaj KRIVNJE!
I obično žene koje su to napravile, one odlaze, da bi izmirile svoju savjest, kod neke vračare da je utješi, a muževi odoše u alkohol. Zato jer ih progoni krivnja! UBOJSTVO je povezano sa POBAĆAJEM!
Fra Ivo Pavić u svojim duhovnim nagovorima često naglašava kako današnje društvo ponekad pokušava relativizirati ovu zapovijed. Mnoge stvari koje su nekada bile jasno prepoznate kao moralno pogrešne danas se prikazuju kao osobni izbor ili pravo pojedinca.
U kršćanskom shvaćanju života svako dijete pa i ono koje se još nije rodilo ima dostojanstvo osobe jer je stvoreno na sliku Božju. Zato Crkva uvijek snažno naglašava da je zaštita života temelj svake pravedne i zdrave zajednice.
Duhovna borba koja se često ne vidi
Fra Ivo Pavić govori i o duhovnoj dimenziji života koju mnogi danas zaboravljaju. Prema kršćanskom učenju, čovjek se nalazi u stalnoj borbi između dobra i zla.
U toj borbi postoje napasti koje pokušavaju čovjeka uvjeriti da određeni postupci nisu važni ili da nemaju posljedice. No nakon što se pogreška učini, mnogi ljudi osjećaju duboku tugu, nemir i krivnju.
Svećenici koji rade u pastoralnom radu često svjedoče kako osobe koje su prošle kroz teška životna iskustva traže duhovno ozdravljenje, oprost i mir savjesti. Crkva zato uvijek naglašava da je Božje milosrđe veće od svakog grijeha i da postoji put povratka.
Poruka kršćanske vjere nikada nije osuda čovjeka, nego poziv na obraćenje i novi početak. Bog ne želi da čovjek ostane zarobljen u krivnji, nego da pronađe oprost i mir.
Zato Crkva poziva sve koji nose teret prošlosti da se obrate Bogu kroz molitvu, sakrament ispovijedi i iskreno kajanje. Mnogi ljudi svjedoče kako su upravo kroz sakramente pronašli novi mir i obnovljenu nadu.
Istodobno, kršćani su pozvani braniti i štititi život od njegova početka do prirodne smrti – jer je svaki život dar koji ima neprocjenjivu vrijednost.
