Zadovoljenje naše najdublje potrebe kroz njegovu želju
Vjerujem da crkva nikada neće shvatiti važnost molitve dok ne shvatimo jednu temeljnu istinu. Jednostavno rečeno, molitva nije samo za našu vlastitu korist ili olakšanje, već radi Gospodinove radosti.
Često idemo Gospodinu samo da bismo mu prenijeli svoje nevolje i žalosti, tražeći snagu za našu sljedeću bitku. Naravno, to je biblijsko; pozvani smo da hrabro priđemo Božjem prijestolju milosti kako bismo pronašli milosrđe i pomoć u našem trenutku potrebe. Rekao nam je da sve svoje brige prebacimo na njega, ali naša molitva nije potpuna niti ugodna Gospodinu ako ne razumijemo Božju potrebu.
Naša primarna svrha molitve uvijek bi trebala biti slatko zajedništvo s Gospodinom.
Bog želi prisnost i zajedništvo s nama u našem molitvenom životu. Uostalom, on je već osigurao sve za naše dnevne potrebe. „Zato vam kažem: ne brinite se za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti; niti o svom tijelu, u što ćeš se obući… Pogledaj ptice nebeske, jer one niti siju, niti žanju, niti sabiraju u žitnice; ipak ih vaš Otac nebeski hrani. Niste li vi vredniji od njih?” (Matej 6:25-26, NKJV). „Jer Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno. Nego tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ovo će vam se sve dodati” (Matej 6,32-33).
Bog nam govori: “Kada dođete u moju prisutnost, usredotočite svoju pozornost na zajedništvo sa mnom. Znam koje su tvoje potrebe. Ne morate ni pitati. Ja ću se pobrinuti za sve njih. Uživajmo u slatkom zajedništvu.”
Molite li uglavnom iz osjećaja obveze? Je li to više dužnost nego zadovoljstvo? Malo je kršćana koji ulaze u Božju prisutnost s oduševljenjem samo zbog zadovoljstva u njegovom društvu. Kad razgovaramo s voljenom osobom ovdje na zemlji, smatramo li to poslom? Ne, nama je to zadovoljstvo.
David je rekao: “Izbavio me jer sam mu mio” (Psalam 18,19). Da li mi zauzvrat uživamo u njemu? Biblija nam govori da bi Gospodin trebao biti naša radost. “Raduj se u Gospodinu, i on će ti ispuniti želje srca tvojega” (Psalam 37,4).
Možda ste uvjereni u svoje oduševljenje Gospodinom i svoju ljubav prema njemu. Naučili ste trčati k njemu samo radi užitka u njegovom društvu. U vašim divnim trenucima intimnosti s njim, on podiže sve vaše terete, preplavljuje vašu dušu mirom i uvjerava vas u svoju ljubav.
Je li to krajnja svrha molitve? Da li nam dati ekstazu, pružiti nam odmor i mir? Ne, postoji mnogo više od ove molitve na način koji je Bogu ugodan.
Ako se namjeravamo moliti na način koji je ugodan Gospodinu, moramo naučiti “moliti kroz molitvu”.
“Moliti kroz” izraz je koji su skovali rani pentekostalci. Nekima je to značilo jednostavno ostati na koljenima dok se ne uvjerite da imate odgovor od Boga. Za druge je to značilo neprestano se vraćati Gospodinu dok ne dobijete odgovor u rukama.
Moguće je uživati u Božjoj prisutnosti satima – s zadovoljenim potrebama i potpuno zadovoljenjem srca – ali što se događa nakon što napustite to sveto mjesto intimnog zajedništva? Možete se podići s koljena samo da biste se vratili u strašnu situaciju koja se nije promijenila. Vidite đavla kako vas tamo čeka, spreman da vam nabaci iste probleme i prazninu. Kakva korist od okusa slave na vrhu planine ako vas ne vodi kroz vašu bitku?
Vjerujem da “preko molitve” znači sljedeće: Snaga, moć i ohrabrenje koje dobivate od Gospodina dok ste zatvoreni s njim moraju vas provesti kroz iskušenja koja su pred vama. Ne radi se o primanju odgovora. Pobjeda koju postignete u tajnom ormaru mora vam dati pobjedu na bojnom polju.
Koliko nas je otišlo Gospodinu u molitvi, rasteretivši mu srce, a nakon toga smo bili podignuti iz jame, vraćena nam je radost i ojačana vjera? Prvo što nam kaže u našem vremenu s njim je “Ne bojte se. Ja sam s vama.” On smiruje naš duh, donoseći nam odmor i mir. Izlazimo iz njegove nazočnosti osjećajući se snažno, spremni za dobru borbu.
Ipak, mnogi od nas se obeshrabre kada se naše okolnosti ne promijene nakon vremena molitve. Vjerujemo Bogu za promjenu, a on to mnogo puta i ostvari. Međutim, u trenucima kada on to ne čini, možemo prijeći s prekrasnog iskustva na planinskom vrhu ravno u bitku u kojoj jako ne uspijevamo.
Ljubljeni, molitva nije dovršena – nije “dovršena” ili izmoljena do kraja – dok vas ne odvede do druge strane vašeg iskušenja. Nismo to “izmolili” sve dok to nismo “proživjeli”, što znači da smo izdržali naše kušnje snagom koju smo primili u Božjoj prisutnosti.
Bog ima potpunu namjeru da nas ono što primamo od njega u molitvi u potpunosti opskrbi svime što nam je potrebno za našu bitku. Pa kako ga možemo zadržati? Što možemo učiniti kako bismo svoju molitvu doveli do trijumfalnog završetka?
Neprestano sam se molio za ovo jer mnoštvo kršćana posvuda jako pati. Naša služba prima pisma od mnogih koji podnose usamljenost tako tešku da jedva mogu proživjeti dan. Drugi pate kroz sve vrste bračnih i obiteljskih problema. Pastiri su ožalošćeni zbog svih povrijeđenih ljudi u svojim zajednicama. Što dragocjeni sveci mogu učiniti da se mole kroz svoje kušnje?
Postoje dvije stvari koje svi moramo učiniti.
Prvi način na koji učimo moliti je slušanje. Sveto pismo jasno pokazuje da Gospodin želi razgovarati sa svakim od nas. “Uši će tvoje čuti riječ iza tebe kako govori: ‘Ovo je put, hodi njime’, kad god skreneš nadesno ili kad god skreneš nalijevo” (Izaija 30,21) .
Saznao sam za djevojčicu koja je umirala od leukemije. Dok se približavala vratima smrti, borila se s mišlju o smrti. Jednog jutra, kada joj je majka ušla u sobu, djevojčica je bila sretna i sva blistala. “Što se dogodilo?” upitala ju je začuđena mama.
Djevojka je odgovorila: “Došao mi je anđeo i rekao da idem na put. Bog je došao, uzeo me za ruku i šetao sa mnom kroz prekrasan vrt. Rekao mi je: ‘Sutra dolaziš ovamo da budeš sa mnom.’”
Bog je progovorio tom malom djetetu i uzeo svu bol i strah iz njezina srca. Kad je sljedećeg dana otišla s njim, imala je potpuni mir.
Vjerujete li da će vam, kada ste intimni s Isusom, dati trajan mir za vašu kušnju, bez obzira na njezin ishod? Neki kršćani ne vjeruju da on to čini, ali Isus kaže: “Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem i one idu za mnom” (Ivan 10,27).
Ne postoji način da prođete kroz svoju kušnju osim da ostanete nasamo s Isusom i plačete: “Gospodine, ti si jedini na zemlji koji mi može pomoći. Samo ti znaš put kroz ovu kušnju. Ostat ću ovdje dok mi ne daš upute, bilo da je to nešto za što ćeš me opunomoćiti ili nešto što ćeš sam učiniti. Vraćat ću se sve dok ne progovoriš mom srcu.”
Prijatelju, dok je ova ustrajnost neophodna, potrebno je nešto čak i više od toga da naše molitve prođu kroz nadolazeća iskušenja.
Druga stvar koju treba ‘moliti’ je imati potpuno povjerenje u Božju Riječ. Krist je živa Riječ Božja. Kad ste zatvoreni s njim u molitvi, Duh Sveti će vas uvijek podsjećati na Božju objavljenu Riječ ili vas voditi u nju. On će izgraditi vašu vjeru hraneći vas iz svetih spisa, čak i dok ste u tajnom ormaru.
Zapovijeda nam se: “Obucite svu Božju opremu da biste se mogli suprotstaviti lukavstvima đavolskim… Uzmite dakle svu bojnu opremu Božju, da se možete oduprijeti u zli dan i, podnijevši sve, održati se… I uzmite kacigu spasenja i mač Duha, koji je riječ Božja” (Efežanima 6,11.13.17).
Upravo sada, mnogi kršćani koji čitaju ovu poruku jednostavno moraju čuti riječ od Gospodina. Nitko na zemlji im ne može pomoći. Postoji samo jedan način da prođu kroz svoju kušnju, a to je da ostanu u Kristovoj prisutnosti dok ne čuju od njega. On im mora osigurati prolaz, možda kroz biblijski odlomak.
Ipak, nema potrebe da brinete o svom suđenju. Bog je vjeran odgovoriti na svaki vaš zahtjev, potrebe za koje već zna da ih imate i žarko ih je zadovoljiti.
Oče, stavi u sve nas srce koje se lako privoli tvojoj prisutnosti. Pomozi nam moliti kroz sve naše kušnje do kraja, pomno slušati tvoga Duha u našem skrovitom vremenu zajedništva s tobom i sve svoje pouzdanje staviti u tvoju objavljenu Riječ. Na svaki od ovih načina možemo znati da su vam naše molitve ugodne. Amen.
