„Zima prođe, ali hladna srca ostaju o ljudima bez topline i iskrenosti“
Postoji hladnoća koja prodire dublje od svake zime, dublje od vjetra i snijega. To je hladnoća koja dolazi iz ljudskih srca. Možemo se ugrijati uz vatru, obući toplu odjeću i sakriti se od oluje, ali ništa nas ne može zaštititi od ravnodušnosti, lažnih osmijeha i praznih riječi.
To je ona tišina koja zaboli više od buke, ona udaljenost koja se osjeti i kad su ljudi tik do nas. Upravo ta ljudska hladnoća plaši više nego bilo koja zima.
Prijateljstvo na kušnji
Ne bojim se zime, bojim se ljudi koji se predstavljaju kao prijatelji, a nestanu kad zatreba njihova prisutnost. Oni koji govore da se na njih uvijek možeš osloniti, ali čim nastupi kriza – okreću leđa. Tada shvatiš da se prava hladnoća ne mjeri stupnjevima, nego ljudskim postupcima.
Odnosi iz interesa
Teško je kad odnosi postanu trgovina – gdje netko ulazi u tvoj život samo da vidi što može dobiti. Kad iscrpi sve što mu treba, jednostavno odlazi dalje, kao iz zatvorene trgovine.
Maske i pretvaranja
Najviše boli kad umjesto iskrenosti vidiš samo loše odglumljene uloge. Hladno vrijeme će proći, proljeće će donijeti toplinu, ali hladni ljudi ostaju. Njihove navike teško se mijenjaju, a maske padaju tek s vremenom.
Možda se netko ipak promijeni, možda s vremenom naučimo razlikovati tko pristupa iskreno, a tko skriva srce iza zida. Jer iako će svaka zima proći, ljudska hladnoća ostaje podsjetnik da toplinu uvijek moramo tražiti u onima koji ljube istinski i iskreno.
Mario Žuvela