Papa Franjo, poznat po svojoj skromnosti i blizini malenima, ponovno je dirnuo svijet izjavom koja je jednostavna, a snažna.
Njegova posljednja želja nije povezana s titulama, kipovima ni raskošnim spomenicima. On želi samo jedno: mir. I natpis na grobu – Franjo.
U svijetu gdje je sve češće prisutna težnja za veličinom, moći i vanjskim dojmom, Papa Franjo nas poziva natrag – u srce evanđelja. U malenost. U istinu. U ono što ostaje kada sve drugo nestane.
„Pokopajte me bez ukrasa. Na grobu neka piše samo: Franjo“, izrekao je kao svoju posljednju želju. Dodao je: „Neka grob bude jednostavan, neka bude mir u svijetu.“
Ova želja dolazi od čovjeka koji je svoj pontifikat proživio služeći, ne gospodareći. Koji je u svojoj prvoj gesti, kao novoizabrani papa, zatražio od naroda molitvu – prije nego što je blagoslovio njih.
Biblijska poniznost
Papa Franjo je hodio putem koji nas podsjeća na Kristove riječi: „Tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk 14,11). I doista, nije tražio dvorce ni zlatne krune. Njegova „palača“ bila je Dom svete Marte – jednostavan prostor, iz kojeg je blizu bio svima.
U njegovu stilu života odjekuje i starozavjetna mudrost: „Gospodin ne gleda kao što gleda čovjek; čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16,7)
Znak Crkve u tišini
Ova poruka o jednostavnosti nije samo osobna želja. Ona je i poruka Crkvi – da veličina ne leži u formi, nego u sadržaju. Da svjedočimo Boga ne titulama, nego djelima. Ne ukrasima, nego ljubavlju.
Papa Franjo nas poziva da i nakon njegove smrti ne gledamo u kamen, nego u poruku koju je živio: biti sluga svih, ljubiti siromašne, opraštati, graditi mostove, moliti za mir.
