Najveća radnja koju možemo učiniti na ovom svijetu jest primiti Isusa, Kruh Života (Iv 6), u Svetoj Pričesti. Nijedna druga radnja ne može se usporediti s primanjem našeg Euharistijskog Spasitelja.
Neznanje o ovom iznimno važnom činu može biti katastrofalno za naše vječno spasenje. Isus jasno kaže u svom govoru o Kruhu Života da naše spasenje ovisi o tome da se hranimo Njime, Kruhom Života, koji daje život svijetu.
Isus je imao obitelj bliskih prijatelja u Betaniji—dom Marije, Marte i njihovog brata Lazara—koji su ga rado primali. Marija je kontemplativno slušala Isusa, dok je Marta radila na gostoprimstvu.
Sveta Pričest i Betanija
U duhovnom smislu, svi smo pozvani biti Betanija za Isusa, primajući ga u naše domove i srca kroz Svetu Pričest. Dok su Marija i Marta primale Isusa u svoj dom samo povremeno, mi imamo priliku svakodnevno primati Isusa u Svetoj Pričesti.
Isus nam daje slobodnu volju da odgovorimo na Njegov poziv. Naše primanje može biti s pažnjom i ljubavlju, poput Marije i Marte, ili s hladnoćom i ravnodušnošću. Njegova je želja da ga primamo s toplinom, ljubaznošću i ljubavlju.
Zahvalnost na daru
Nakon primanja Svete Pričesti, zahvalnost je ključna. Gospodin voli zahvalno srce, a što više zahvaljujemo, više će nas darivati svojim milostima. Zahvalimo Mu na svemu što imamo, jer su to darovi od Njega.
Primajući Isusa u Euharistiji, trebamo činiti djela ljubavi, jer je Sveta Pričest sakrament Njegove ljubavi. Isus želi da se vatra Njegove ljubavi rasplamsa u našim srcima nakon Svete Pričesti.
Nakon pričesti, trebamo biti iskreni s Gospodinom i podijeliti s Njim naše borbe i križeve. Isus nas poziva da mu donesemo svoje terete kako bi nas utješio i nosio naše križeve s nama.
Svetom Pričesti možemo pomoći dušama u čistilištu da se približe nebeskoj gozbi. Prikazivanje Mise i Svete Pričesti.
Molitva za obraćenje grešnika
Nakon primanja Isusa, važno je moliti za članove obitelji, prijatelje i grešnike koji su se udaljili od Boga. Tražimo od Gospodina njihovo obraćenje i povratak u Crkvu.
Marija, Majka Isusova, je savršen uzor kako primiti Isusa s ljubavlju i poniznošću. Trebamo moliti Mariju da nam pomogne primiti Isusa kao što ga je ona primila u Utjelovljenju i nositi ga u našim srcima.
Neka nam ova razmatranja pomognu primati Isusa u Svetoj Pričesti s velikom ljubavlju i predanošću, pretvarajući naša srca u Betaniju za Njega, piše catholicexchange.
1. Ponuda zahvalnosti
Bog voli zahvalno srce. Gospodin cijeni zahvalnost i trpi kada je nedostaje – kao u slučaju devetorice gubavaca koji se nisu vratili zahvaliti Gospodinu za svoje ozdravljenje (Lk 17,11-19). Nakon primanja svete pričesti izlijte svoja srca u znak zahvalnosti prema Gospodinu. Njegujte “stav zahvalnosti”. Zapravo, što više preplavljujemo zahvalnošću prema Gospodinu, osobito kad ga primamo u svetoj pričesti, to će nas On obilnije obasipati milostima.
Za što mu zahvaliti, možda se pitate? Za sve! Sve što imamo u našim životima (s izuzetkom grijeha) su čisti, nezasluženi i besplatni darovi od Oca. Neka u našim srcima odjekuju i odzvanjaju riječi psalmista: “Hvalite Gospodina jer je dobar; Vječno je milosrđe njegovo.”
2. Rasti u ljubavi
Po primanju euharistijskog Gospodina u svetoj pričesti, sakramentu njegove ljubavi, obiluje djelima ljubavi. Svaki put kad kažete Gospodinu da ga volite, rastete u intenzitetu ljubavi koja gori u vašem srcu. Isus je rekao: “Došao sam baciti oganj na zemlju i nisam u miru dok se taj oganj ne rasplamsa” (Lk 12,49). Vatra ljubavi Presvetog Srca Isusova najjače eksplodira u trenutku svete pričesti, osobito kada srce koje ga prima čezne za vatrom njegove ljubavi.
3. Ponuda naših problema, tjeskoba i borba
Još jedan vrlo važan način izražavanja nakon primanja Isusa u svetoj pričesti jest biti potpuno iskren s Gospodinom i izraziti mu ono što se događa u vašem životu, osobito vremena, mjesta i okolnosti u kojima patimo u jednom obliku ili još. Svi mi imamo neke križne probleme – zdravstvene probleme, obiteljske probleme, ekonomske brige, moralne slabosti, emocionalne neizvjesnosti ili nesigurnosti – da ne spominjemo duhovne borbe.
Nakon što primite Isusa u svoju unutarnju Betaniju u svetoj pričesti, ovo je pogodno vrijeme da se otvorite Gospodinu i s najvećom iskrenošću izrazite svoje patnje. Isus nas poziva ovim riječima: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i život vam je težak i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene krotka i ponizna srca jer jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,28-30). Kad bismo samo mogli naučiti i primijeniti pravo značenje ovog odlomka, onda bi naši životi i duše bili daleko bolji za njega.
Nismo sami u svojim borbama, križevima i žalostima. Isus je, osobito nakon što ga primimo u svetoj pričesti, tu, spreman nas saslušati, utješiti, utješiti, pa čak i nositi na svom ramenu, nudeći nam utočište u svom Presvetom Srcu. Dopustimo da naše gorljive pričesti preobraze naše živote.
