Isus donosi svjetlo svima koji hodaju u tami života, svima koji su umorni od grešnog života. On nudi oprost i vječni život.
Isus je svjetlo koje je ušlo i prebiva u svima koji u Njega vjeruju. Dok živi u nama, omogućuje nam da hodamo u svjetlu, dok On također zrači svojom svjetlošću kroz naš život.
U poslanici Rimljanima apostol Pavao nam govori da se kršćaninov život može usporediti s hodanjem u tami dok očekujemo danje svjetla. Zora je bliže negoli kad smo počeli svoj hod; u svakom slučaju, još uvijek nije došla. Dok čekamo možemo se uzdati u Boga da ćemo na svoje odredište stići sigurni i zdravi. Mi ne možemo vidjeti svršetak puta što je pred nama, ali Riječ Božja je „svjetiljka našim stopama“ (vidi: Psalam 119,105 ) i uvjereni smo da će nas Bog dovesti do sigurne luke, „jer po vjeri hodimo, a ne po gledanju“ ( 2. Korinćanima 5,7 ). Martin Luther King je jednom rekao da je vjera u tome da se učini prvi korak, čak i ako se ne vidi cijelo stubište.
Evanđelje ne stoji objasniti svaki vid našeg života. S druge strane, znamo da će Bog biti na našoj strani dokle god smo živi ( Psalam 23 ). Božja prisutnost je ono što vrijedi više negoli potanko objašnjenje našeg cjelokupnog života. Kako bismo se mi, jednostavnog stvaranja kakva već jesmo, ikada mogli nadati da ćemo potpuno shvatiti stanje u kojem smo?
Kršćani, mi hodimo putem koji vodi do Neba. No nismo sami na njemu: Isus Krist je već prošao njime. On je rasvijetlio taj put i prati nas na svakom odsjeku tijekom našeg hoda. S nama je čak i kad prolazimo kroz teške trenutke. Mi ne možemo shvatiti sve potankosti tog putovanja, ali znamo da je On s nama i uz nas dok idemo dalje.
Tko hodi u tami i nema svjetla? On neka se pouzda u ime GOSPODINOVO i osloni se na Boga svojega.
Noć je poodmakla, dan se približio: stoga odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.
Izaija 50,10 ; Rimljanima 13,12