“Ako sam, dakle, ja, vaš Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi ste dužni prati noge jedni drugima” (Ivan 13:14,
Učenici su bili dvanaest ljudi koje je Bog ljubio, dragocjeni u njegovim očima, puni ljubavi za njegova Sina, čista srca, u punom zajedništvu s Isusom, a ipak su imali prljavštinu na nogama! Isus je, u biti, ovim ljudima govorio: “Vaša srca i ruke su čisti, ali noge nisu. Postali su prljavi u tvojoj svakodnevnoj šetnji sa mnom. Ne treba vam cijelo tijelo biti oprano, samo noge.” Prljavština koju Isus ovdje spominje nema nikakve veze s prirodnom prljavštinom. Radi se o grijehu, našim greškama i neuspjesima, našem popuštanju iskušenjima.
Bez obzira na to koliko su ceste u drevnom Jeruzalemu bile prašnjave i prljave, nijedno doba nije bilo tako prljavo kao naše. Pitam se na koliko vas koji upravo sada čitate ovu poruku ima prljavštine. Možda ste prošli tjedan pali u iskušenje ili ste na neki način iznevjerili Boga. Nije da ste okrenuli leđa Gospodinu. Naprotiv, ljubiš Spasitelja strastvenije nego ikada, ali si pao i sada tuguješ jer su ti noge prljave.
Sveto pismo nam kaže: “Braćo, ako tko upadne u kakav prijestup, vi duhovni ispravite takvoga u duhu blagosti, pazeći na sebe da i sami ne budete u iskušenju” (Galaćanima 6,1). Grčka riječ za prijestup ovdje znači “pad, grijeh”. Trebamo obnoviti svakog kršćanina koji padne u grijeh ako ima srce koje se kaje.
Pranje nogu, u svom najdubljem značenju, ima veze s našim stavom o prljavštini koju vidimo na bratu ili sestri. Što činite kada ste oči u oči s nekim tko je pao u grijeh ili prijestup?
Trebamo uzeti ručnik Božjeg milosrđa i otići do onoga tko ga boli. U Isusovoj posebnoj ljubavi, ne smijemo ga osuđivati, razotkrivati, držati lekcije ili mu prigovarati. Umjesto toga, moramo se posvetiti tome da ćemo mu biti prijatelji. Moramo mu pomoći da dođe do spasenja dijeleći ispravljajuću, iscjeljujuću, peruću i utješnu Riječ Božju.
Autor: David Wilkerson
