Toliko ćemo u duhovnom životu napredovati koliko sami sebe nadvladamo, kaže nam Kempenac.
Na tom putu nadvladavanja sebe suprotstavljaju nam se: vlastito tijelo sklono požudama, svijet čija logika trne duh Istine te sam đavao koji nas napastuje želeći nam oduzeti život vječni.
Zato smo pozvani na revnost u popravljanju našeg života počevši od misli, preko riječi do djela ljubavi koja možemo činiti samo ako smo povezani s Onim za kojeg apostol Ivan kaže da je Ljubav, a to je naš Trojedini Bog.
Potrebno je stalno bdjeti nad sobom, poticati se na dobro i opominjati sebe kada vidimo da griješimo.
Više od razmišljanja o našim padovima, grijesima i propustima trebali bismo te praznine naših duša ispunjavati krepostima koje nam Gospodin besplatno daje ako ih iskreno zatražimo i ustrajno revnujemo za njima.
Kreposti se stječu brižljivošću i marljivošću koje donose mir te milosti Božje. Pomozi mi Oče revno čistiti dušu da uživam u Tvom miru i milostima.
