Pravi smisao ne nalazimo u karijeri ni užicima, nego u kraljevstvu Božjem koje nas čeka.“
Možda se pitate: „Gospodine, zašto me moj posao toliko uznemiruje? Zašto mi se prijateljstva često čine praznima? Idem na odmore i uživam u svjetovnim zadovoljstvima, ali se i dalje osjećam prazno. Što nije u redu sa mnom?“
Ništa nije u redu s tobom. Bog djeluje. On te drži bolesnim i umornim od ovog umirućeg svijeta. On govori: „Ne možeš se previše upuštati u ‘stvaranje’ ovdje jer sve ide u dim. Usmjeri svoju naklonost na stvari gore, na novi svijet koji dolazi.“
Možda ćete odgovoriti: „Nije li to šteta? Toliko sam pun energije. Imam talenta, ideja, oštar um, želju da puno postignem. Pa ipak, osjećam se sputano, sputano. Toliko je frustrirajuće.“
Imam dobre vijesti za tebe. Kad sve završi i tvoji prijatelji podrugljivi budu odsječeni, njihova dragocjena imovina nestane, njihove karijere propadnu, njihov novac izgori, tada tvoj posao tek počinje.
Nebo nije dom za umirovljenike. Naprotiv, naš vječni dom je mjesto velikih akcija, puno novih horizonta i nevjerojatnih planova. Bog će tamo u potpunosti upotrijebiti sve vaše darove, talente i želje. Neće potratiti ništa što vam je dao. Naprotiv, vaši će se darovi višestruko povećati. On će vas upotrijebiti za svoju slavu u vječnosti!
Isus nam daje nekoliko naznaka o tome kakvo će to iskustvo biti.
„Blago onome slugi kojega gospodar, kad dođe, nađe da tako čini! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim svojim imanjem“ (Matej 24,46-47) . Grčka riječ za vladara ovdje sugerira „vječno imenovanje“. Bog će nas postaviti za čuvare njegove imovine kroz svu vječnost!
„Gospodar mu reče: ‘Dobro, dobri i vjerni slugo! U malome si bio vjeran, nad mnogome ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga!’“ (Matej 25,21)
„A on mu reče: ‘Dobro, dobri slugo! Budući da si u malom bio vjeran, budi vlast nad deset gradova.’“ ( Luka 19,17)
Imat ćemo vječne dužnosti, vladat ćemo njegovim kućanstvom, vladati njegovom imovinom i vladati gradovima. Vladat ćemo i kraljevati s Isusom u njegovom kraljevstvu kao kraljevi i svećenici!
Davida Wilkersona