Neprestano smo suočeni s prolaznošću Zemlje. Kako li je dobro to što mi, kao vjernici, imamo nešto što, usprkos svemu što je podložno promijenjeno, ostaje za svu vječnost:
a) Biblije govori o Gospodinu Isusu i stavlja ga u potpunu opreku prema Stvorenju. On ostaje! Kakva nam je utjeha to kad, primjerice, oplakujemo gubitak neke voljene bliske osobe. Isus Krist je uvijek s nama u svojoj ljubavi i milosti. On se ne mijenja.
b) „Jer je svako tijelo kao trava i sva ljudska slava kao cvijet od trave. Sahne trava i cvijet njezina otpada, ali riječ Gospodinova ostaje zauvijek“ ( 1. Petrova 1,24.25 ). Tu je prolaznost ljudskoga roda stavljena u opreku s Božjom vječnom riječju. Ona ostaje vjerodostojna zauvijek. U svim životnim mijenama možemo računati na svaku izjavu iz Biblije. Gospodin neće propustiti održati nijedno obećanje. Njegova cjelokupna riječ bit će ispunjena.
c) „Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj tko čini volju Božju, ostaje zauvijek“ ( 1. Ivanova 2,17 ). Ljudsko društvo postiže velike stvari bez Boga, no jedno je sigurno: što god svijet načini, jednoga će dana proći, jer je bezvrijedno u Božjim očima. Ono što se računa i što je Njemu dragocjeno jesu oni koji vrše Njegovu volju. To nas ohrabruje da živimo vjerno za Njega.
