Crkva nije obična zgrada, a sveta misa nije običan događaj. To je trenutak kada se nebo dotiče zemlje. Sveti Ivan Bosco učio je mlade da se prema euharistiji odnose s dubokim poštovanjem, jer u njoj je prisutan sam Krist. Način na koji ulazimo u crkvu, kako šutimo, klečimo i molimo sve to oblikuje našu nutrinu.
Koliko puta uđemo rastreseni, opterećeni brigama i mislima? Upravo tada potrebna nam je sabranost koja otvara prostor milosti.
Dolazak koji mijenja srce
Doći nekoliko minuta ranije znači dati Bogu prvo mjesto. To je vrijeme u kojemu predajemo svoje tjedne brige, zahvale i nakane. U tišini prije početka mise duša se smiruje, a srce postaje spremno slušati.
Blagoslovljena voda i znak križa podsjećaju nas tko smo krštena djeca Božja.
2 Poklecanje pred svetohraništem nije puka tradicija, nego čin vjere: vjerujemo da je Isus stvarno prisutan.Ako kleknemo svjesno i s ljubavlju, govorimo: „Gospodine, ovdje sam zbog Tebe.“
4. Ne razgovaraj u crkvi osim ako je to prijeko potrebno. Govori samo Isusu Njemu si došao u posjet. Ne razgovaraj ni pri izlasku. Neki ljudi možda još mole.
5. Slušaj propovijed. To je poruka od Boga koja može donijeti mnogo plodova u tvom životu.
6. Ne započinji izlaziti iz crkve dok se svećenik ne vrati u sakristiju. Ostani
zahvaliti Bogu za milosti koje si primio na misi.
Tišina koja dopušta Bogu da govori
Sveti Ivan Bosco naglašavao je važnost šutnje u crkvi. Tišina nije praznina ona je prostor u kojem Bog progovara. Razgovori, nemir i rastresenost zatvaraju srce, dok sabranost donosi nutarnji mir.
Slušati Božju riječ znači dopustiti da nas ona dotakne. Propovijed nije samo govor svećenika ona je poruka koja može promijeniti život.
A nakon mise ostati nekoliko trenutaka u zahvalnosti. Zahvaliti za pričest, za oprost, za milost. Tko zahvaljuje, taj raste u vjeri.
Svaka misa je korak prema nebu
Sveti Ivan Bosco podsjećao je da svaki dan činimo korak bliže vječnosti. Sveta misa je snaga za taj hod. Ona nas uči poniznosti, ljubavi i strpljivosti.
Ako svjesno sudjelujemo, misa prestaje biti obveza i postaje susret. Tada jednostavne geste klečanje, znak križa, tišina postaju vrata kroz koja milost ulazi u srce. Bog traži otvoreno srce, a ne savršenstvo. A otvoreno srce počinje poštovanjem.
