Bog me pronašao u trenutku kad sam mislila da je sve gotovo i pokazao mi što znači prava ljubav
Iz svijeta svjetla reflektora i medijskih naslova do tišine pred Presvetim put Simone Mijoković svjedočanstvo je da Božje milosrđe nema granica.
Nekoć poznata po skandalima i burnom životu, danas otvoreno govori o dubokoj promjeni srca, susretu s Bogom i snazi Euharistije koja ju je preporodila. Njezina ispovijest dirnula je tisuće ljudi jer pokazuje koliko Bog može djelovati u onome tko Mu iskreno preda svoj život.
U ekskluzivnom razgovoru za Bitno.net, povodom izlaska knjige „Kako sam tražila ljubav“ (Verbum), Simona govori o svom obraćenju, iskustvima koja su joj promijenila pogled na svijet i porukama koje želi prenijeti svima koji traže smisao i mir.
Put od tame do svjetla
Simona Mijoković, nekada poznata po javnim skandalima, danas svjedoči o potpunoj promjeni života i vjeri u Boga. U razgovoru za Bitno.net, povodom izlaska knjige „Kako sam tražila ljubav“ (Verbum), otvoreno je govorila o svom obraćenju, prošlosti i porukama koje želi prenijeti čitateljima.
Knjigu je, kaže, počela pisati prije tri godine, dok je bila trudna sa sinom Michaelom. Tijekom mise na Jordanovcu doživjela je, kako svjedoči, nadnaravno iskustvo: „Vidjela sam svoju pobačenu djecu nad oltarom.“
Ubrzo nakon toga pater Marko Glogović rekao joj je: „Kćeri, sve zapisuj. Jednog ćeš dana napisati knjigu.“ Te su riječi, priznaje, zauvijek ostale u njezinu srcu.
„Osjećala sam da Gospodin želi da to bude pro-life knjiga, s osobnim svjedočanstvom mog života. Jer kako bih mogla objasniti Božje milosrđe, a da pritom ne opišem grijeh u kojem sam živjela?“ kaže Simona, dodajući da je sve nadahnuće uvijek povjeravala svećenicima i molila za Božju volju.
Milosrđe jače od prošlosti
Na pitanje o životu prije obraćenja, iskreno odgovara: „Ne mogu izbrisati svoju prošlost – kao ni slike na internetu koje o njoj svjedoče – ali Božja milost svakodnevno se izlijeva u moje srce. Zahvalna sam jer je Gospodin ostavio 99 pravednih ovaca i pošao za jednom izgubljenom.“
Često trpi kritike, ali ostaje smirena: „Uvijek prvo molim Gospodina da me umanjuje, a da On bude velik u meni. Jedino Njemu pripada sva slava.“ Dodaje da ne želi uzvraćati napadima: „Ako moje svjedočanstvo u nekome izaziva ismijavanje, to nije plod moga, nego njihova srca.“
Knjiga nade i pomirenja
O svojoj knjizi kaže: „Ona je napisana za sinove pravednike – one koji su ostali uz Oca i ljutili se kad je priredio gozbu za sina razmetnika. Ne trebaju mi pljesak ni pohvale. Sve pripada Isusu Kristu. Moja poruka njima je: Zagrlite brata koji je zalutao i radujte se zbog izgubljene sestre. To je prava ljubav.“
Ljubav koja sve preobražava
Govoreći o obitelji, ističe supruga Stanislava: „On je moj blagoslov. Uvijek me potiče da svjedočim Isusa do kraja. Vjeruje da vani postoji mnoštvo ‘Simona’ koje žive kao što sam ja nekad živjela.“
O bivšem partneru Anti Gotovcu kaže: „Vjerujem da nije slučajno što je Gospodin na mene djelovao upravo preko njega. On me odveo na Tabor, gdje sam upoznala fra Zvjezdana Linića.“
O pobačaju govori s boli, ali i nadom: „Kad sam to učinila, neutješno sam plakala. Znala sam da to nije dobro. Danas svakoj ženi poručujem: dijete u tebi je živo.
To nije tvoje tijelo, nego tijelo tvog djeteta. Uvijek postoji pomoć svećenici i redovnice koji će te prihvatiti i pomoći ti.“
Ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće
Na pitanje o čednosti odgovara: „Čednost ne znači ružnoću. Crkva je hram Božji i zahtijeva dostojanstvo.“
O duhovnim iskustvima kaže: „Uvijek sve što doživim šaljem svećenicima na razlučivanje. Najveći je dar ljubav ljubiti Boga i bližnjega.“
Govoreći o trudnoćama i zdravstvenim izazovima, svjedoči:
„Moja maternica je Božja kolijevka, ne grobnica. Ono što se dogodilo u mom životu ljudima je nemoguće ali Bogu je sve moguće. Najvažnije je tražiti Božje kraljevstvo, i sve će vam se ostalo nadodati.“
Više o knjizi Simone Mijoković “Kako sam tražila ljubav” možete saznati na linku ovdje.