Iskustva bliske smrti već desetljećima izazivaju duboko zanimanje, ali i snažne reakcije vjernika i skeptika. Neki u njima vide psihološke ili fiziološke procese, dok drugi svjedoče o susretima koji su im zauvijek promijenili život.
Jedno takvo svjedočanstvo dolazi od Heidi Barr, koja tvrdi da je u dobi od samo 16 godina umrla, napustila svoje tijelo i susrela Isusa unatoč tome što je odrasla u obitelji koja nije vjerovala u Boga.
Iskustvo napuštanja tijela i susret s Isusom
U dobi od 16 godina doživjela sam iskustvo koje je potpuno promijenilo moj život. Tog dana bila sam na ranču, jašući svog omiljenog konja Heather, zajedno sa svojim sestrama.
Ono što je započelo kao sasvim običan dan, brzo se pretvorilo u tragediju. Zbog incidenta s drugim konjem došlo je do nesreće u kojoj sam pala i zadobila smrtonosne ozljede.
Iznenada je moj duh napustio tijelo i našla sam se 30 do 40 stopa, odnosno oko 12 metara iznad zemlje, promatrajući svoje beživotno tijelo. U tom trenutku jedina misao koja mi je prolazila kroz glavu bila je duboka tuga jer će moje sestre svjedočiti mojoj smrti.
Dok sam gledala prizor ispod sebe, iza svoga desnog ramena primijetila sam zlatnu svjetlost. Okrenula sam se i ugledala Čovjeka kako lebdi pored mene. Ono što me odmah iznenadilo bilo je to da sam ga prepoznala bio je to Isus.
Iako sam odrasla u ateističkoj židovskoj obitelji, bez vjere u Boga, znala sam da je to On. Instinktivno sam rekla: „Hej, poznajem te.“ Isus se nasmiješio i počeo lebdjeti pokraj mene. Tako je započelo moje putovanje s Njim.
Susret ispunjen ljubavlju i radošću
Cijelo iskustvo s Isusom bilo je prožeto neizmjernom ljubavlju i radošću. Njegovo lice bilo je savršeno, a iz njegovih očiju isijavala je čista radost. Nisam mogla skinuti pogled s Njegova lica i osjećala sam toplinu, sigurnost i mir kakav nikada prije nisam iskusila.
Dok smo se zajedno kretali kroz prostor i vrijeme, pokazao mi je pregled mog života. Iako nisam znala da je bio sa mnom cijelo vrijeme, sada sam jasno vidjela da je bio uz mene u svakom trenutku u trenucima tuge, radosti i patnje.
Prisjetila sam se kako sam kao dijete svake večeri osjećala da me nešto nježno ljulja dok tonem u san. Tada sam mislila da je to Bog. Tek sada, tijekom ovog pregleda života, shvatila sam da je to bio Isus koji me s ljubavlju uspavljivao.
Putovanje kroz svjetlost i radost
Jedan od najposebnijih trenutaka bio je kada sam zajedno s Isusom prolazila kroz svjetlost, kao da „surfamo“ na valu koji nas nosi. Ispod nas je bila svjetlost koja je ispunjavala sve – prolazila mi je kroz ruke, prste i stopala. Osjećaj je bio neopisiv, poput savršene igre boja, mira i čiste radosti.
Kretali smo se kroz tu svjetlost uz smijeh i osjećaj potpune slobode. Sve je bilo lako, radosno i ispunjeno životom. Jedina riječ kojom to mogu opisati jest raj.
Susret s Bogom Ocem i viđenje Raja
Naše putovanje dovelo nas je do Boga Oca. Kada smo se približili onome što sam doživjela kao prag, ušli smo u svjetlost koja je bila živa. Ta svjetlost nije bila obična bila je ispunjena ljubavlju, svjesna i topla. U tom trenutku znala sam: to je Bog.
Našla sam se kako sjedim na Božjem krilu, poput djeteta u naručju roditelja. Lice mu nisam mogla vidjeti, ali sam osjećala Njegovu prisutnost, sigurnost i beskrajnu nježnost. Glavu sam položila na Njegovo rame i osjetila mir kakav ne postoji na zemlji.
Dok sam bila na Njegovu krilu, pokazao mi je Raj. Vidjela sam nepregledno prostranstvo prekriveno zelenom travom. Svaka vlati trave bila je jasna, živa i savršena. Ono što me najviše zadivilo bilo je to da je trava pjevala slavila Boga.
Sve u Raju bilo je živo: cvijeće, drveće, cijelo stvorenje kretalo se i plesalo u savršenoj harmoniji s Božjom svjetlošću.
Povratak i poruka nade
Iako sam željela ostati zauvijek, Isus mi je tada rekao da se moram vratiti. Odbijala sam, jer nisam željela napustiti taj predivni svijet, ali me nježno i s ljubavlju vratio natrag.
Nakon povratka u svoje tijelo pokušala sam ispričati što sam doživjela, no mnogi me nisu razumjeli. Tek godinama kasnije skupila sam snagu podijeliti svoje iskustvo s drugima ne kako bih nekoga uvjeravala, nego kako bih prenijela poruku nade.
Prije tog iskustva nisam imala nadu. Danas znam da su Bog i Nebo stvarni. Najvažnija lekcija koju sam naučila jest da trebamo slijediti Isusa, voljeti svoje bližnje i nikada ne zaboraviti da nismo sami. Bog je uvijek s nama čak i u trenucima boli, tame i patnje.
