Nevjerojatno svjedočanstvo Mikea McKinseya koji je tijekom operacije doživio kliničku smrt i susret s Isusom
Nitko ne očekuje da će u trenutku radosti, slavlja i obiteljskog okupljanja odjednom biti suočen s pitanjem života i smrti.
Upravo to dogodilo se Mikeu McKinseyju, koji je nakon sinovog vjenčanja završio na hitnoj operaciji slijepog crijeva.
Ono što je doživio na operacijskom stolu zapanjilo je liječnike: tijekom kliničke smrti tvrdi da je susreo Isusa i da mu je Bog odgovorio na molitvu koju je izgovarao još kao dijete.
Mike McKinsey danima je skrivao jaku bol, temperaturu i iscrpljenost kako ne bi propustio sinovo vjenčanje.
Mislio je da je riječ o gripi, no nakon slavlja više nije mogao izdržati. U bolnici je otkriveno da mu je slijepo crijevo puklo prije tri dana i da mu je život ozbiljno ugrožen.
Odveden je hitno na operaciju. Dok je ležao na stolu, prvi put se iskreno uplašio da neće više vidjeti obitelj. A tada se dogodilo nešto što nije mogao ni zamisliti.
„Isus je ušao u prostoriju“
Mike tvrdi da je, okrećući glavu udesno, jasno vidio Isusa ne kao viziju, nego kao stvarnu osobu: tamna kosa, kratka brada, bliskoistočne crte lica. Isus mu je pružio ruku i rekao: „Želim odgovoriti na tvoju molitvu.“
Dječja molitva koja je čekala odgovor
Kao dijete, nakon djedova pogreba, Mike je počeo moliti: „Gospodine, pokaži mi nebo.“ I sada je došao trenutak.
Kad je dotaknuo Isusovu ruku, operacijska sala nestala. Našao se na brežuljku okupanom svjetlom, bosonog, okružen mirom koji nikada nije osjetio.
Pred njim se prostirao nebeski grad, bez križeva, ali ispunjen slavom. Isus mu je rekao: „To je slava Gospodnja.“
Povratak u tijelo
U trenu se vratio na operacijski stol gdje su ga liječnici upravo oživljavali.
Kirurg mu je kasnije rekao: „Ovo je najgori slučaj koji sam vidio da je pacijent preživio. Bog još nije gotov s tobom.“
Dječja molitva koja je čekala svoj trenutak
Kao dječak od pet godina, Mike je na djedovu pogrebu prvi put čuo svećenikove riječi o nebu bez boli i suza.
Te večeri počeo je moliti jednostavnu, ali duboku molitvu: „Gospodine, pokaži mi nebo.“ I ta molitva ostala je s njim cijeli život.
Na operacijskom stolu, dok je dodirnuo Isusovu ruku, Mike je osjetio kako sve nestaje. U trenu se našao bos na brežuljku okupanom svjetlom i mirom kakav nikada nije doživio.
Pred njim se prostirao veličanstven nebeski grad bez križeva, ali ispunjen Božjom slavom. Zrake svjetla padale su kroz krošnje stabala stvarajući tihi, gotovo sveti sjaj. Isus mu je mirno rekao: „To je slava Gospodnja.“
U sljedećem trenutku vratio se u tijelo. Liječnici su ga oživljavali, a kirurg mu je kasnije priznao:
„Ovo je najgori slučaj koji sam vidio da je pacijent preživio. Bog još nije gotov s tobom.“
Mikeovo svjedočanstvo podsjeća da Bog čuje čak i najjednostavniju molitvu pa i onu koju dijete izgovori prije mnogo godina. On sam određuje trenutak kada će na nju odgovoriti.
