Kako pobijediti sram i vratiti se ispovijedi

Fra Marko Laštro objašnjava zašto se bojimo ispovijedi i kako ponovno otkriti milost Božjeg oprosta

Sram, strah i nelagoda često nas zaustave pred ispovjedaonicom, iako srce čezne za mirom.

Kako pobijediti te osjećaje i ponovno se odvažiti pristupiti ispovijedi?

Fra Marko Laštro objašnjava korake koji vode do duhovnog oslobođenja.

Što je ispovijed i zašto nam je važna?

Prema KKC 1422, fra Marko navodi: „Ispovijed, nazvana još i sakrament pokore i pomirenja, je sakrament po kojemu od Božjeg milosrđa primamo oprost za sve uvrede koje smo nanijeli Bogu, a ujedno se i pomirujemo s Crkvom koju smo ranili svojim grijehom.“

Kada razmišljamo o važnosti, trebamo shvatiti da, iako smo po sakramentima kršćanske inicijacije zadobili novi život u Kristu, i dalje ostajemo slabi, grešni i potrebni obraćenja, na koje nas Isus stalno poziva (Mk 1,15).

„Isus Krist ustanovio je sakrament Pokore kako bismo nakon pada u grijeh, a pogotovo u teški grijeh, mogli ponovno zadobiti Božju milost.

Ispovijed nas pomiruje s Bogom, u nama obnavlja Njegovu milost i sjedinjuje nas s Njime u dubokoj ljubavi (KKC 1468).“

Dakle, ispovijed nije samo formalnost. To je sakrament pomoću kojeg se oslobađamo duhovnog tereta, vraćamo u stanje milosti i ponovno učimo hodati s Bogom.

Sram koji paralizira

Mnogi vjernici, umjesto zdrave krivnje koja potiče promjenu, osjećaju sram koji ih blokira i udaljava od Boga.

Taj sram stvara dojam nedostojnosti i misao da čovjek nije prihvaćen, pa mnogi zbog toga godinama izbjegavaju ispovijed.

Psihološki i duhovno gledano, oslobođenje počinje tek kada čovjek iskreno prizna ono što ga tišti, bez straha od osude. Prihvaćenost i istina tada skidaju teret s duše i otvaraju put ozdravljenju.

Sram koji blokira čovjeka

Mnogi vjernici ne osjećaju zdravu krivnju, nego sram koji paralizira i stvara lažnu sliku o sebi: “Nisam dostojan… Bog me ne može prihvatiti.” Zbog toga ljudi izbjegavaju ispovijed godinama.

Psihologija i duhovnost slažu se u jednome: čovjek počinje ozdravljati tek kada izgovori istinu.
Ispovijed je upravo to  trenutak kada se s duše uklanja teret i vraća sloboda.

Što je ispovijed i zašto je važna?

Fra Marko podsjeća na riječi Katekizma: Ispovijed je sakrament po kojemu Bog oprašta grijehe i pomiruje nas s Crkvom. Iako smo krštenjem zadobili novi život, ostajemo slabi i potrebni obraćenja.

Zato je ispovijed dar u kojem:

primamo Božju milost,

vraćamo mir duše,

učimo ponovno hodati s Bogom.

Zašto se ljudi udaljavaju od ispovijedi?

Najčešći razlozi koje fra Marko navodi:

nedostatak vjere i duhovnog odgoja

loša iskustva u ispovjedaonici

osude, nerazumijevanje, kritike

sram i strah zbog počinjenih grijeha

Fra Marko naglašava:

Nije svećenik taj koji oprašta — nego Isus Krist.
Ispovijed nije sudnica, nego mjesto ozdravljenja.

Kako se pripremiti za ispovijed?

Bez pripreme, ispovijed lako postane površna.

Fra Marko savjetuje:

napraviti iskren ispit savjesti

razmotriti odnos prema Bogu, bližnjima i sebi

odvojiti vrijeme za smirenost i molitvu

jasno prepoznati grijehe koje treba ispovjediti

Danas postoje mnogi ispiti savjesti koji mogu pomoći.

Kako izgleda ispovijed?

Za one koji se vraćaju nakon dugo vremena, strah je čest, ali nepotreban.

Ispovijed se sastoji od:

priznanja grijeha od posljednje ispovijedi

primanja pokore

čina kajanja

svećenikove molitve odrješenja

U tom trenutku Bog daruje potpuni oprost i novi početak.

Što nakon ispovijedi?

Ispovijed nije kraj, već novi početak. Važno je izvršiti pokoru koju nam je svećenik naložio i čvrsto ustrajati u odluci da ćemo se boriti protiv grijeha.

Kada smo se ispovjedili, trebamo ostati ustrajni u odlascima na ispovijed i ne obeshrabriti se pred vlastitim grijesima, slabostima i poteškoćama.

Kako fra Marko ističe, uvijek moramo biti svjesni da je Bog ljubav (1 Iv 4,16) i da nas on uvijek u ispovjedaonici čeka raširenih ruku da nas primi u svoj zagrljaj. Ako padnemo, ustanimo! Bog se ne umara praštati.

Tako se i na nama potvrđuju one riječi iz Evanđelja po Mateju da je u nebu „veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“ (Mt 15,7).