„Oni koji se ne mole Isusu u njegovoj muci“, napisao je pjesnik i svećenik Gerard Manley Hopkins, „mole se Bogu, ali jedva Kristu.“ Zato molimo s većim žarom kad razmišljamo o muci Gospodnjoj.
Ključno je da križ uvijek bude u središtu naše molitve. Sveti Lav Veliki nas podsjeća: „Po križu vjernici dobivaju snagu od slabosti, slavu od sramote, život od smrti.“
U svom Dnevniku sveta Faustina piše:
„Isus mi je rekao da mu najviše ugodim razmišljajući o njegovoj žalosnoj muci, a po takvom razmišljanju mnogo svjetla pada na moju dušu.“
Tko želi naučiti pravu poniznost, neka promatra Kristovu muku. Razmišljanje o njoj donosi jasnoću, mir i duboko razumijevanje Božje ljubavi.
Prema papi Benediktu XVI. (Josephu Ratzingeru), „ono što nas gleda s križa jest dobrota koja omogućuje novi početak usred životnog užasa.“
A sveti Ivan Pavao II. dodaje:
„Križ je poput dodira vječne ljubavi na najbolnijim ranama čovjekova postojanja.“
Jedan od najjednostavnijih, ali i najmoćnijih načina razmatranja Kristove muke jest molitva pred raspelom.
Tada, kako nas uči Katekizam, „ljudsko srce obraća gledajući Onoga kojega su naši grijesi proboli“ (KKC 1432).
Muka Gospodnja nas poziva: „Ako ne znaš meditirati o nebeskim stvarima, promatraj moje rane – ondje ćeš naučiti ljubiti.“
Zato crkva preporučuje molitvu žalosnih otajstava krunice, kao tihi hod uz Isusa na njegovom križnom putu.
Sveti Grgur Nazijanski savjetuje: „Klanjaj se Onome koji je zbog tebe visio na križu, čak i ako ti sam visiš.“
Jer samo onaj tko nosi križ, pripada Kristu.
Dominikanac o. Simon Tugwell piše:
„Križ je jedina stalna točka u kaosu svijeta: tu su sve naše boli i nepravde, svi naši gubici i čežnje, preneseni u tišinu Božje vječnosti i pretvoreni u instrument ljubavi.“