Molit ću Boga da mi pomogne da bolje upoznam samoga sebe. Ima li sličnosti u mome životu s pričom o mudrim i ludim ljudima? Iznesi to u molitvi.
Prvo čitanje:
Iz 49, 1-6
Postavit ću te za svjetlost narodima.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. Od usta mojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio, nizašto naprezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Gospodin, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima da spas moj budeš do nakraj zemlje.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 139,1-3.13-15
Pripjev: Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bijahu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’« »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.« Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Luka 1, 57-66. 80)
Evanđelje dana – komentar Kad se Elizabeti navršilo vrijeme, rodila je sina. Njezini su se rođaci i prijatelji radovali. Osmoga dana, kad je dječak obrezan, smatrali su kako se podrazumijeva da će se zvati Zaharija, po svome ocu. Kada im je njegova majka rekla da će djetetovo ime biti Ivan, začudili su se jer se tako nitko nije zvao od rodbine.
Da bi se donijela konačna odluka, znakovima upitaše Zahariju (to govori da je bio ne samo nijem nego i gluh). Zaiskavši pločicu, razriješio je stvar – djetetovo ime je Ivan. I ljudi se začude.
Ali, još ih je više začudilo kad su vidjeli da se, kada je napisao “Ivan”, Zahariji vratila moć govora. Vijest se brzo proširila po svem gorju judejskom, a ljudi su razmišljali o tome što će biti od toga neobičnog djeteta. Znali su da osobita milost Gospodinova bijaše s njime. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
