Rusko-iranski savez i rastuće napetosti u svjetlu biblijskih proročanstava
U 2025. godini odnosi između Donalda Trumpa i Vladimira Putina doživjeli su dramatičan preokret. Od nekadašnjih međusobnih pohvala i diplomatske srdačnosti, dvojica svjetskih lidera sada javno razmjenjuju oštre kritike.
Trump je nedavno izjavio kako “nije zadovoljan” Putinom zbog “ubijanja previše ljudi” te najavio novu vojnu pomoć Ukrajini.
Nakon razdoblja pauze, SAD ponovno šalje napredne dronove, sustave protuzračne obrane i logističku potporu. Rusija je odgovorila najvećim zračnim napadom od početka rata.
Istodobno, Moskva učvršćuje savez s Iranom – razmjenjuju vojnu tehnologiju i sklapaju energetske te trgovinske sporazume. Takvo partnerstvo izaziva sve veću zabrinutost na Bliskom istoku, posebno u Izraelu.
Za mnoge proučavatelje biblijskih proročanstava, ova suradnja podsjeća na proročanstvo iz Ezekiela 38–39, gdje se opisuje savez “sjeverne sile” Goga i Perzije (Irana) protiv Izraela u posljednjim danima. Iako su tumačenja različita, jedno je sve jasnije – povezanost Rusije i Irana nikada nije bila snažnija.
Vidljivi znakovi
Isus je u Evanđelju po Mateju 24. govorio o “ratovima i glasinama o ratovima”, o narodima koji ustaju jedni protiv drugih, te o savezništvima koja se stvaraju i mijenjaju.
Danas svjedočimo upravo takvoj slici svijeta. Osim sukoba u Ukrajini i prijetnji Izraelu, sve više zemalja jača nuklearne kapacitete, a strah od globalnog sukoba ponovno raste.
I dok se globalna pozornica sve više oblikuje prema obrascima biblijskih proročanstava, svijet bilježi i neobične pojave.
U Portugalu je nedavno opažena zastrašujuća formacija oblaka, a u Izraelu rastu političke i vjerske napetosti, uz sve glasnije šapate o pripremama za obnovu Hrama. U Lukinom evanđelju, Isus spominje “velike potrese, gladi, pomore i strašne pojave s neba” znakove koje mnogi smatraju vidljivima i danas.
Ipak, svrha biblijskog proročanstva nije izazvati strah. Bog je svojim riječima htio pokazati da On drži budućnost u svojim rukama. Proročanstva nas ne ostavljaju u mraku, nego nam daju mir i sigurnost, znajući da ništa ne izmiče Njegovoj kontroli. Ona nas pozivaju na duhovnu spremnost – ne na panične pripreme, nego na život u vjeri.
Što trebamo činiti?
Što dakle vjernici trebaju činiti u ovakvom vremenu? Prvo, približiti se Bogu kroz molitvu i Njegovu riječ. Drugo, živjeti hrabro i otvoreno za Krista, jer svijet traži odgovore i nadu.
Treće, dijeliti evanđelje, jer biblijska proročanstva nisu samo upozorenja, nego i poziv na obraćenje. Konačno, trebamo gledati na vječnost i čvrsto se držati obećanja da Krist dolazi ponovno.
Iako vijesti mogu biti zastrašujuće, kršćanin ne živi u strahu, nego u vjeri. Bog nas poziva da budemo svjetlo u tami, svjedoci nade i ljudi čija su srca u potpunosti usmjerena na Njega.
Svaka vijest o ratu ili prirodnoj katastrofi podsjetnik je da ovo nije naš konačni dom, nego da nas čeka novo stvaranje.
Možda je upravo sada vrijeme da se probudimo iz duhovne uspavanosti, prepoznamo da nas Bog nije postavio slučajno u ovu generaciju, nego s namjerom i poslanjem.
Kako mračniji svijet postaje, to jače svijetli svjetlo Kristovo. A kada On ponovno dođe, neka nas nađe budne, spremne i pune ulja u svojim svjetiljkama. Jer, kako Biblija kaže “naša se glava podiže, jer se približava naše otkupljenje”.
