Mnogi vjernici, kada se nađu usred unutarnjih borbi, sumnji i napasti, zapitaju se: Jesam li pogriješio? Jesam li se udaljio od Boga? No, prema učenju Crkve i iskustvu svetaca, istina je često upravo suprotna.
Sveti Franjo Saleški, veliki poznavatelj duhovnog života, jasno upozorava da je za kršćane ključno razumjeti narav napasti kako se ne bi prestrašili ondje gdje trebaju imati povjerenje.
1. Odakle dolaze napasti, a odakle snaga
Sveti Franjo Saleški piše da napasti doista dolaze od đavla i iz pakla, ali bol koju čovjek u njima osjeća dolazi od Boga i iz neba. Napast želi slomiti, ali bol čisti. Napast pokušava zavesti, ali patnja rađa krunu.
Zato svetac kaže: prezri napasti, a prigrli boli kojima Gospodin čisti srce i pripravlja nagradu. Ako si iskušavan, uči Duh Sveti, to je znak da te Bog ljubi, jer oni koje Bog najviše ljubi najviše su izloženi napastima.
2. Borba je znak da Sotona nema vlast
Sveti Franjo Saleški ide još dalje i upozorava: zabrini se ako borbe nema.
Đavao, kaže on, ne opsjeda tvrđavu koju je već osvojio. Ako neprestano lupa na vrata tvoga srca, to je jasan znak da još nije našao ulaz.
Što napast dulje traje, to je očitije da joj nisi pristao. Dokle god traje borba, otpor nije slomljen. Zato nas svetac uči da se ne bojimo buke neprijatelja: on je velik bukač, ali ne može ti ništa bez Božje dopuštenosti.
3. Ne moli za bijeg, nego za pobjedu
Jedna od najsnažnijih poruka svetog Franje Saleškog glasi: ne moli Boga da te oslobodi napasti, nego da ti dâ pobjedu.
Bog, kao neizmjerno ljubazni Otac, dopušta napasti samo zato da umnoži zasluge svoje djece. On ne dopušta borbu da bi nas uništio, nego da bi nas učinio jačima. Zato ne treba moliti za tišinu bojišta, nego za vjernost usred borbe.
4. Svjedočanstvo svetog Antuna Bog je prisutan i kad šuti
Sveti Franjo Saleški prenosi snažno svjedočanstvo o sveti Antun Pustinjak. Kada su ga napali pakleni duhovi i zadali mu teške muke, Antun je izdržao do kraja. Tada se krov njegove kolibe otvorio i nebesko svjetlo otjeralo neprijatelje te ga iscijelilo.
