Halid Bešlić čovjek jednostavna srca, dobrote i vjere u život
Halid Bešlić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjevača narodne glazbe, preminuo je u 72. godini života, javlja Avaz.
Njegove su pjesme spajale generacije, a koncertne dvorane diljem regije bile su uvijek ispunjene ljubavlju, emocijom i pjesmom koja dira dušu
.Rođen 20. studenoga 1953., Halid je već kao dječak pokazivao dar i osjećaj za glazbu. Bio je član kulturno-umjetničkih društava, a prvi ozbiljniji uspjeh doživio je nakon vojnog roka, kada je snimio svoju prvu singl-ploču.
Od tada do danas ostavio je za sobom 19 studijskih i dva live albuma – pjesme koje su mnogima bile utjeha, radost i sjećanje na dom.
Srce koje je znalo dijeliti
Halid je bio i veliki humanitarac. Tijekom ratnih godina održao je više od 500 humanitarnih koncerata diljem Europe, a sav prihod darovao je potrebitima.
Ni kasnije nije zaboravio pomagati. Kada su poplave 2014. pogodile Bosnu i Hercegovinu, otvorio je vrata svoga hotela i udomio obitelji koje su ostale bez doma.
Bio je čovjek koji je razumio tuđu bol, i koji je znao da prava veličina ne leži u slavi, nego u dobroti srca.
Vjera, obitelj i ljubav
U središtu njegova života bila je obitelj. Suprugu Sejdu upoznao je na početku karijere, a često je govorio da ga je njezina ljubav držala čvrsto na zemlji
Zajedno su prošli kroz mnoge kušnje bolest, tugu i radost ali su uvijek ostali jedno. „Ona je moj temelj i moja snaga,“ govorio je Halid. Njihov sin Dino podario im je unuke, a Halid je s ponosom isticao kako su mu oni najveća radost i smisao života.
Kušnja i snaga vjere
Godine 2009. teško je stradao u prometnoj nesreći. Mnogi su mislili da mu je kraj karijere, no on se uz Božju pomoć ponovno uzdigao.
Unatoč gubitku oka, Halid je nastavio pjevati, svjedočeći kako je snaga duha veća od svake tjelesne slabosti.
Njegov povratak na pozornicu bio je simbol nade – dokaz da se iz tame uvijek može ponovno roditi svjetlo.
Glas koji ostaje
Halid Bešlić nije bio samo pjevač, već čovjek koji je nosio pjesmu u duši i ljubav prema svome narodu.
Ostaju njegove pjesme, uspomene i poruka da pravi čovjek nikada ne prestaje voljeti, pjevati i vjerovati.
Neka ga Gospodin primi u svoje vječno Svjetlo i daruje mu mir koji ne prolazi.
Počivao u miru Božjem.