Učenici zamoliše Isusa: „Gospodine, nauči nas moliti!“ neka i mi to danas ponovimo srcem.
Današnje nas evanđelje poziva da zastanemo i razmislimo o najdubljem razgovoru koji čovjek može voditi razgovoru s Bogom.
Učenici, promatrajući Isusa kako moli, nisu tražili čudo ni znak, nego su ga zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti!“ To je i naša molitva danas. Jer molitva nije samo ponavljanje riječi, nego otvoreno srce koje traži Boga, želi Njegovu prisutnost i dopušta Mu da nas vodi.
Uđimo u ovu svetu misu s tom istom željom da nas Gospodin nauči moliti iskreno, jednostavno i s povjerenjem djece koja znaju da ih Otac čuje.
Prvo čitanje: Jon 4,1-11
Tebi je žao bršljana, a meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga!
Čitanje Knjige proroka Jone
Joni bi veoma krivo, i rasrdi se. I ovako se pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ.
Sada, Gospodine, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« Gospodin odgovori: Srdiš li se ti s pravom?« Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. A Gospodin Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi, te da ga izliječi od zlovolje.
Jona se bršljanu veoma obradova. Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu, te je sasvim klonuo.
Poželje umrijeti i reče: »Bolje mi je umrijeti nego živjeti.« Bog upita Jonu: »Srdiš li se s pravom zbog bršljana?« On odgovori: »Da, s pravom sam ljut nasmrt.« Gospodin mu reče: »Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo.
A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!« Riječ Gospodnja.
Gospodine, smiluj mi se, jer povazdan vapijem k tebi. Razveseli dušu sluge svoga, jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer si ti, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. Slušaj, Gospodine, molitvu moju, i pazi na glas vapaja mog.
Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat se tebi, Gospodine, i slavit će ime tvoje. Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!« On ime reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« (Luka 11, 1-4)
Komentar uz evanđelje:
Isusova molitva otkriva najdublju tajnu odnosa između čovjeka i Boga. Učenici su promatrali kako se Isus povlači u tišinu, kako razgovara s Ocem s potpunim povjerenjem i ljubavlju.
Nisu Ga pitali kako čini čuda ni kako propovijeda, nego kako moli. To pokazuje da su shvatili gdje je izvor Njegove snage i mira. Kada Isus izgovara riječi „Oče naš“, otvara pred njima srce samoga Boga koji nas ne gleda kao robove, nego kao djecu.
U toj jednostavnoj, ali dubokoj molitvi sadržano je sve što čovjeku treba: priznanje Božje svetosti, želja da Njegova volja i kraljevstvo dođu u naš život, povjerenje u Njegovu brigu za svakodnevne potrebe, poziv na praštanje i zaštitu u kušnjama. „Oče naš“ nije molitva samo za usne, nego za život.
Svaki put kad je molimo iskreno, učimo gledati na svijet Božjim očima. Učimo praštati, biti zahvalni i vjerovati da nismo sami.
Isus nas i danas poziva: ne izgovaraj riječi mehanički, nego moli srcem jer tada Bog prebiva u tebi, a ti u Njemu.
