U danima kada se približava Uskrs, mnogi osjećaju neku posebnu atmosferu. Domovi se uređuju, planiraju se obiteljski susreti, priprema se bogat stol. Sve izgleda lijepo, sve odiše radošću i iščekivanjem. I doista, Uskrs jest najveći kršćanski blagdan.
Ali upravo zato potrebno je stati i zapitati se: živimo li ono što slavimo? Ili smo Uskrs pretvorili u nešto što nema snagu promijeniti naš život?
Fra Marin Mikulić u svojoj propovijedi snažno poručuje da Uskrs nije dekoracija ni običaj, nego poziv na duboku promjenu. Jer Krist nije uskrsnuo da bismo imali blagdan nego da bismo imali novi život.
Uskrs bez obraćenja postaje prazna forma Mnogi znaju kako ukrasiti stol, ali rijetki znaju kako urediti srce. Znamo koje običaje treba održati, ali često zaboravljamo ono najvažnije susret s Bogom.
Uskrs bez unutarnje promjene ostaje samo lijep trenutak koji brzo prođe. Ako ne zastanemo, ako ne priznamo svoje slabosti i ne odlučimo živjeti drugačije, propuštamo ono bitno.
Vjera nije samo riječ, nego odluka. Nije samo tradicija, nego odnos. A bez tog odnosa s Bogom sve ostaje površno. Krist je uskrsnuo da bi promijenio tvoj život Poruka Uskrsa nije samo da je grob prazan. Poruka je da i naše srce može biti novo.
Krist nas ne poziva na savršenstvo preko noći, nego na iskren početak. Na korak prema svjetlu. Na odluku da ne ostanemo isti.
To znači oprostiti, i kada je teško. To znači moliti, i kada nemamo snage. To znači boriti se protiv grijeha, svaki dan iznova.
Uskrs je pobjeda života nad smrću ali i pobjeda istine nad laži u nama. I zato nije dovoljno samo reći “Sretan Uskrs”. Potrebno je živjeti ono što slavimo. Fra Marin Mikulić nas podsjeća na jednostavnu, ali duboku istinu: Uskrs nije folklor, nije običaj i nije prolazni trenutak. To je poziv da umremo starom načinu života i započnemo novi s Kristom.
Možda nećemo sve promijeniti odjednom. Ali možemo napraviti prvi korak. Danas. Sada. Jer Uskrs nije samo događaj koji se slavi jednom godišnje. Uskrs je život koji se živi svaki dan.
