Lipanj – mjesec Presvetog Srca Isusova – posebna je prilika da razmatramo o neizmjernoj ljubavi koju Isus ima prema svakome od nas, ali i o dubokoj boli koja još uvijek ranjava Njegovo Srce.
Ta bol nije samo uspomena na patnju Velikog petka. Ona je i danas stvarna – prisutna u svakom trenutku kada ga vrijeđamo ravnodušnošću, nevjerom i grijesima.
Isus Krist, Bog koji je postao čovjekom, nastavlja trpjeti zbog rana koje mu ljudi neprestano nanose.
U 19. stoljeću, skromnoj redovnici iz Gvatemale – majci Encarnación Rosal – Isus je objavio deset vrsta boli koje probadaju Njegovo Presveto Srce. Te boli i danas odzvanjaju, jer su plod ponašanja koje se, nažalost, i dalje ponavlja među ljudima.
Deset vrsta ljudi zbog kojih Isus trpi:
Oni koji vrijeđaju Boga Oca nebeskog, uvrijeđeni Njegovom svetosti i ljubavlju. Krivovjernici koji šire lažne nauke i zbunjuju duše.
Otpadnici – oni koji su se odrekli svoje vjere, ostavljajući Isusa i Njegovu Crkvu. Zaboravljači Božjih dobrih djela i milosti, koji žive kao da Boga nema.
Onima koji preziru sakramente i milosti, ne cijeneći Božju prisutnost i pomoć u životu. Hladnokrvni i ravnodušni prema Isusu, koji prolaze kraj Njega bez ljubavi.
Ljudi s malom vjerom, oni koji formalno vjeruju, ali srcem su daleko od Njega. Svećenici i duhovni vođe koji zgriješe i izazivaju skandal, umjesto da budu svjetlo svijeta.
Redovnice i časne sestre koje krše svoje zavjete, gubeći svetost poziva. Progonitelji pravednika, oni koji nasiljem i nepravednošću tlače Božje ljude.
Isusova bol nije samo fizička – ona traje i danas, u tišini Njegova Srca. Kad razmišljamo o Kristovoj muci, često se zaustavimo na vanjskim patnjama – bičevanju, trnovoj kruni, križu. No, Njegove najdublje rane nisu vidljive oku. One krvare i danas – iznutra, iz Njegova Presvetog Srca.
To su rane koje mu zadaju naši grijesi, hladnoća naših srdaca, ravnodušnost prema Njegovoj prisutnosti i ljubavi koju često ignoriramo.
Blažena majka Encarnación Rosal imala je duboko mistično iskustvo: vidjela je Isusa u ekstazi, s Njegovim Srcem probodenim deset strijela.
Svaka je predstavljala posebnu bol koju Mu nanose ljudi. Njegov poziv tada – a i danas – bio je jednostavan, ali dubok: obratite se, ljubite Me i tješite Moje Srce.
Lipanj, mjesec Presvetog Srca Isusova, poziva nas da odgovorimo na tu ljubav. Sudjelujmo u molitvama, euharistijskom klanjanju i pobožnostima. Otvorimo svoja srca kako bi Isus u njima pronašao utjehu.
Prvi petak u mjesecu posebno je vrijeme za zadovoljštinu. Kroz svetu misu, pričest i osobnu molitvu možemo darovati Isusu ono što Mu najviše treba – vjernu ljubav. Naša mala djela iskrenog predanja mogu ublažiti Njegovu bol i donijeti mir svijetu koji je sve dalje od Njega.
