Ponekad nam se čini da šutnja s neba traje vječnost – ali Božji plan nikad ne kasni.
Ponekad se molimo, tražimo, vapimo, i čini se kao da s neba dolazi samo tišina. Srce se pita – zašto Bog šuti kad mi je najpotrebniji?
Ali Bog ne šuti zato što ga nije briga. On nas sluša više nego ikada. No Njegov odgovor često ne dolazi kad mi to želimo, već kad On zna da smo spremni.
Možda još ne vidimo cijelu sliku. Možda ono što tražimo nije za naše dobro – barem ne sada. A možda Bog već djeluje, ali u tišini, u dubini, gdje ne gledaju naše oči, nego vjeruje naše srce.
Kao što sjeme mora najprije u tišini klijati u zemlji, tako i Božji plan treba vrijeme da se razvije. I baš kad pomislimo da nas je zaboravio – tada nas iznenadi milošću.
Zato ne odustaj. Bog nije zaboravio tvoje molitve. Njegova šutnja nije odsutnost. To je poziv na povjerenje. Na vjeru koja ostaje čak i kad ne vidi.
