Ponekad nas Bog ne izbavlja odmah – jer nas prvo želi ojačati iznutra.
Pitaš se zašto Bog dopušta da bol traje duže nego što misliš da možeš podnijeti? Zašto ne zaustavi oluju čim se pojavi? Zašto moraš čekati, trpjeti, hodati po rubu izdržljivosti?
Možda zato što upravo u toj borbi rasteš. Bog nije zaboravio na tebe.
On ti ne okreće leđa. On te vodi kroz proces ne da bi te slomio, nego da bi te izgradio. “Zato neka vaša vjera, kušana kroz nevolje, rađa postojanošću.” (Jak 1,3)
Bog zna kad tvoje srce još nije spremno. Zna kad tvoj duh još nije sazrio za ono što moliš. On nije okrutan On je mudar. Ne vodi te prečicama, nego putem koji vodi u dubinu.
Kao zlato koje se pročišćava u vatri, tvoja vjera postaje jača kad se ne predaješ u tami. Jer vjera nije povjerenje u ono što vidiš nego u Onoga koji vidi sve.
Zato ako danas čekaš odgovor, ne gubi nadu. Možda Bog ne uklanja odmah tvoje poteškoće jer zna da ćeš kroz njih postati osoba koja će moći nositi i blagoslove koje ti priprema.
