Fra Ivo Pavić, omiljeni svećenik po čijoj vjeri i molitvi mnogi doživljavaju obraćenje, mir i radost, u razgovoru za Dnevno.hr govorio je o središnjem događaju kršćanskog života svetoj Misi.
Naglasio je da Misa nije navika ni obveza, nego susret s živim Bogom, te je njezino pravo značenje objasnio kroz tri stola: stol pokajanja, stol Riječi i stol Ljubavi.
Sveti Ivan Marija Vianney jednom je rekao: „Kad bismo uistinu razumjeli Misu, umrli bismo od radosti.“ Upravo nerazumijevanje Mise često je razlog zašto mnogi ne osjećaju radost dolaska na euharistijsko slavlje.
Stol pokajanja ulazak u Božju prisutnost
Prvi dio Mise započinje ulaskom u crkvu. Važno je doći nekoliko minuta ranije kako bismo se sabrali i ušli u Božju prisutnost. Gospa u Međugorju poručuje: „Neka vam dolazak na svetu Misu bude priprava za Misu.“
Na ulazu činimo znak križa blagoslovljenom vodom (spomen krštenja) te pokleknemo desnim koljenom pred Presvetim. Ako Presvetoga nema, dovoljan je pobožan naklon prema oltaru ili križu.
U činu pokajanja Bog oprašta lake grijehe. Pokajanje znači iskreno požaliti uvredu nanesenu Bogu i bližnjima. Za teške grijehe potrebna je ispovijed. Ovaj prvi „stol“ završava zbornom molitvom, nakon koje započinje stol Riječi.
Liturgijska čitanja nisu formalnost Bog govori svome narodu. Čitači trebaju naviještati Riječ polako i razgovijetno, bez žurbe. Riječ Božja je lijek za naše slabosti i treba je slušati „s oba uha“.
Nakon Evanđelja slijedi homilija ili propovijed. Propovijed izrečena u sili Duha Svetoga budi vjeru i potiče na obraćenje srca. Ako propovijed nije pomazana, vjernici mogu u tišini moliti da se na propovjednika spusti Duh Sveti.
Slijede Vjerovanje i Molitva vjernika, koje traže sabranost i sudjelovanje cijele zajednice. Nakon toga započinje treći i vrhunac Mise stol Ljubavi.
Stol Ljubavi započinje prinosom darova i milodarom. Prilozi vjernika daruju se Bogu i trebaju stajati ispred oltara. U pretvorbi, zazivom Duha Svetoga, kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. Dvije riječi svećenika dovoljne su da Bog dođe na oltar.
U svetoj Pričesti primamo samoga Krista. Na Pričest se ne ide iz navike, nego kao da je Prva Pričest, kako često naglašava papa Franjo. Pričest se može primiti stojeći na jezik, stojeći na ruku ili klečeći na jezik, uz pobožno pokleknuće prije primanja.
Nakon Pričesti slijedi tišina zahvalnosti. Tada se srce otvara djelovanju Duha Svetoga. Popričesnom molitvom završava stol Ljubavi.
Misni blagoslov poslani u svijet
Blagoslovom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga sveta Misa završava, ali kršćansko poslanje tek započinje. Poziv „Idite u miru“ znači: nosite Radosnu vijest u svakodnevni život. Izlazak iz crkve treba biti dostojanstven, bez žurbe, jer smo primili Krista da Ga svijet prepozna po nama.
Ovaj članak temelji se na javnim duhovnim razmišljanjima fra Ive Pavića objavljenima na portalu Dnevno.hr, prilagođeno i sažeto za potrebe Rastimo u vjeri.
