Stepinčevo prvo čudo sprovod u katedrali
Da je 1960. godine bilo imalo slobode, na zagrebačkom Kaptolu čule bi se iste riječi koje su 2005. odjekivale Trgom sv. Petra na sprovodu pape Ivana Pavla II.: „Svetac! Svetac!“ i „Svetac odmah!“ Povodom 27. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, mons. Ferdinand Vražić prisjetio se dana njegove smrti, posljednjeg ispraćaja i proglašenja blaženim.
Dan kada je zvonilo veliko zvono
Mons. Vražić evocirao je sjećanja iz bogoslovskih dana:
„U 14:15 zazvonilo je veliko zvono zagrebačke katedrale – sv. Stjepana. Nikada ga prije nisam čuo. Znali smo da se dogodilo nešto veliko – tragedija ili slavlje.“
Bio je to 10. veljače 1960., dan kada je Stepinac preminuo u Krašiću. Među bogoslovima je zavladala tišina i strah, a vijest da će biti pokopan u Krašiću tumačili su kao potvrdu tadašnjih zakona. No, kada se pročulo da će ipak biti pokopan u zagrebačkoj katedrali, svi su znali da se dogodilo čudo.
Stroge zabrane i okupljeni narod
Udba je strogo nadzirala Stepinčev sprovod, a vjernicima je bio zabranjen pristup. Dozvoljeno je bilo održati ispraćaj isključivo unutar katedrale. Ipak, narod se okupio – unutar katedrale i ispred nje.
„Na dan pogreba jedva se moglo probiti do katedrale. Ljudi su bili nagurani do kipa Majke Božje na fontani, preko Bakačeve i do bogoslovije. Veličanstvena tišina vladala je nad masom vjernika“, opisuje mons. Vražić.
Kada se pojavio crni furgon s lijesom, vladala je potpuna tišina. Šestorica bogoslova na ramenima su unijela kardinalov lijes do oltara.
Dodir sveca
„Ljudi su mi pružali krunice, šalove i prstenje da ih položim uz kardinala. Tako je bilo do 23:30 kada se katedrala morala isprazniti“, prisjetio se mons. Vražić, koji je stajao uz Stepinčev otvoreni lijes.
Beatifikacija u Mariji Bistrici
Čuda po Stepinčevu zagovoru nastavila su se do njegove beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Tada je, unatoč kiši, okupljeno mnoštvo doživjelo znak – u trenutku proglašenja blaženim zasjalo je sunce.
„To je priznanje našem dragom kardinalu, velikom hodočasniku Majci Božjoj“, istaknuo je mons. Vražić.
Stepinčevo naslijeđe
Njegov svetački život, mučeništvo i molitva za hrvatski narod ostaju trajno jamstvo naše budućnosti. Mons. Vražić zaključuje: „Stepinac je bio svjetionik vjere i domoljublja, a njegov grob u zagrebačkoj katedrali ostaje njegovo prvo čudo.“
Izvor: hkm.hr
