Istina oslobađa, iluzija zarobljava
Današnji čovjek sve više kleči pred zlatnim teletom — pred bogatstvom, požudom i moći. No unatoč toj „slavi“ i prividnom uspjehu, mira nema.
Jer te stvari same po sebi ne znače ništa ako nemaju smisla.
Ljudi ih slijepo traže, jure za njima, vjerujući da će im ispuniti prazninu. A kad ih konačno dosegnu, ostaju zbunjeni: zašto su i dalje nemirni, nesretni, izgubljeni?
Bogatstvo, seks i moć – to su samo slike, prazni pojmovi bez korijena ako nisu ukorijenjeni u nečemu većem. Bez smisla, sve se pretvara u teret. Duša ne može živjeti od izvanjskog sjaja.
Doći će trenutak kada ćemo morati stati pred vlastitu nutrinu, bez buke i bez publike. I tada će svatko polagati račune samome sebi.
Nitko nije izuzet. Jer čovjek ne može preživjeti bez dubljeg značenja svog postojanja – to je njegova sudbina, ali i njegova prilika.
Bez smisla, nema istinskog života. I htjeli to ili ne, svi ćemo jednom morati dati odgovor: zašto sam živio? A ako smisla nije bilo – ostat će samo tišina, strah i praznina.