Zašto su zornice posebne i kako su postale simbol adventske priprave
Mise zornice jedan su od najljepših običaja adventa. Nastale su kao jutarnja slavlja u kojima vjernici, u tišini i polumraku crkve, simbolično čekaju dolazak Božjeg svjetla Krista Gospodina.
Iako im korijeni sežu duboko u povijest, njihovo značenje i danas snažno odjekuje: pozivaju na budnost, obraćenje i radosno iščekivanje Božića. „Došašće ili advent vrijeme je tihe priprave, budnosti i iščekivanja Božjeg dolaska.“
Advent nas kroz četiri tjedna vodi prema Božiću, ali istodobno nas podsjeća i na Kristov drugi dolazak. Prva nedjelja došašća, koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola, otvara novu liturgijsku godinu i unosi nas u razdoblje nadanja i duhovne obnove.
Zornice misna slavlja iščekivanja i tihe molitve
Zornice su jutarnje mise koje se slave u ranim satima uz svjetlo voštanica, a u hrvatskom su narodu dobile posebno mjesto. Latinski naziv rorate povezan je s ulaznom pjesmom: „Rosite, nebesa, odozgo…“ (Iz 45,8). Ta starozavjetna molitva, čiji najraniji tragovi sežu čak u 4. stoljeće, postala je simbol današnjeg adventskog jutra.
U polumračnoj crkvi vjernici čekaju Svjetlo koje dolazi Krista Gospodina. Posebno se ističe lik Blažene Djevice Marije koja je iščekivanjem Isusova rođenja postala uzor svakog adventskog čekanja.
Kako su se povijesno razvile mise zornice
Točno vrijeme nastanka zornica nije poznato, ali prvi pisani spomen seže u 15. stoljeće. Njihovi duboki korijeni nalaze se u marijanskim zavjetnim misama koje su se slavile subotama ili u pojedine dane došašća.
Razvoj zornica povezuje se i s benediktinskom tradicijom te liturgijskom obnovom iz vremena Karla Velikoga, kada je sveti Alkuin oblikovao obrasce marijanskih misnih slavlja.
Marijanska pobožnost osobito je procvala nakon Efeškog sabora 431., kada je Marija proglašena Bogorodicom.
Time je njezina prisutnost snažno utjecala na oblikovanje adventskih slavlja – pa tako i na mise zornice.
Od 11. stoljeća marijanske mise subotom bile su redovita praksa diljem Crkve, a kasnije su proširene i na ostale dane došašća, posebno od 16. do 24. prosinca. Na taj način zornice su postale jedno od najprepoznatljivijih obilježja adventskog vremena.
Zornice kao navještaj i obećanje
Zornice povezuju Mariju, advent i očekivanje Mesije. One su u svojoj biti marijanske: ispunjene radošću, budnošću i iščekivanjem Božjeg svjetla.
Blagdan Bezgrješnog začeća koji se slavi na početku prosinca dodatno naglašava marijanski karakter došašća.
U zornicama Crkva moli da se uskoro ispuni ono što proroci naviještaju – dolazak Spasitelja. Zbog toga se ova rana misna slavlja doživljavaju kao poseban trenutak unutarnje pripreme i susreta s Gospodinom.
ADVENTSKI VIJENAC – simbol svjetla i put prema Božiću
Adventski vijenac danas je prisutan gotovo u svakoj crkvi i domu, iako nije liturgijski propisan. Sastavljen od zimzelenih grančica i četiri svijeće, predstavlja:
život koji ne nestaje (zimzelen),
svjetlo koje raste (svijeće),
Kristov dolazak (svjetlo svijeta).
Svake nedjelje pali se jedna svijeća više, što simbolizira približavanje Božića. Ovaj običaj potječe iz protestantskih zemalja sjevera Europe, odakle je u 20. stoljeću došao u Austriju, Njemačku, a zatim i u Hrvatsku.
Adventski vijenac nije samo ukras on okuplja obitelj, donosi mir i podsjeća da Božić dolazi tiho, ali sigurno.
ADVENTSKI VIJENAC – U vremenu crkvene godine koje zovemo došašće svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima.
Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu.
Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i najvažnije u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće.
One se pale postupno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi “cvjetni aranžman” u ogoljeno zimsko doba, nego on na osobit način diskretno okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.
Stariji će se sjetiti da “kod nas ranije nije bilo toga vijenca”. Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke.
Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svagdje. No i tamo je došao tek nakon Prvog svjetskog rata; “prenesen je” iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postupno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist – svjetlo).
