Ako služiš Bogu i vjeruj u Isusa Krista i priznaš da je uskrsnuo ti se ne moraš bojati Kristovog drugo dolaska, budi hrabar i izdrži do kraja.
“Svi se moramo pojaviti pred Kristovim sudom, tako da svatko može primiti ono što mu pripada za ono što je u tijelu učinio, bilo dobro ili loše.” – 2. Korinćanima 5:10
“Ne idi u pakao!” To je bio naslov videa koji mi je YouTube preporučio da pogledam; Pokušavam to ne shvatiti osobno. Sadržaj videa bio je ulični propovjednik koji stoji na kutiji za sapunicu i osuđuje grešnost svih oko sebe. Sa žestinom i otrovom, rekao je:
“Svima će vam se suditi! Bit ćete suđeni pred Kristom i svi putovi kojima ste se odrekli Njegove bit će pozvani na odgovornost. Njegova je volja savršena i pravedna, i On je pripremio mjesto vječne tame za one koji žive odvojeni od njega. Zato se pokajte! Tako da možete izdržati na posljednjem sudu i ne biti osuđeni.”
Mnogim ljudima padaju na pamet opisi gnjeva i osude kada pristupimo temi osude. Presuda je sama po sebi osuđujuća. Stoga se Kristov sud čovječanstvu odnosi na odbacivanje svega što nije u skladu s njegovim svetim mjerilom. Pojaviti se pred Kristovim sudom stoga je zastrašujući prijedlog.
Ali je li to ono što je Pavao mislio? Je li Pavao htio reći da se kršćani trebaju bojati tog trenutka kada stojimo pred Kristovom slavom? Je li Isus sudac sumornog lica koji će preliti preko svih loših i užasnih stvari koje smo učinili? Hoće li Isus baciti božansku kaznu na nas ako to zaslužujemo? Čini se da ovo odaje vrlo dobru vijest koju Pavao neprestano naviješta u svojoj drugoj poslanici Korinćanima.
To nije ono što Pavao uopće govori. Zapravo, Pavlova poanta je da je Kristov sud suprotan osudi svijeta koja se temelji na osudi. Isus nije došao osuditi svijet nego ga spasiti ( Iv 3,17 ). Dakle, Kristov sud je put nade i života. Ispod su tri razloga zašto se ne trebamo bojati da ćemo biti suđeni od strane Isusa.
Koje je pravo značenje Kristove presude?
Uvijek smo u teološkoj opasnosti kad god neki stih izbacimo iz njegovog konteksta. To je često ono što se radi s gornjim stihom. Čitamo izjavu o pojavljivanju pred Kristovim sudom u potpunoj izolaciji. Ipak, kada to učinimo, možemo pogrešno protumačiti ovaj stih tako da znači da se Kristovog suda treba bojati. Nakon života vjere, još uvijek možemo završiti pred Kristovim sudom i naći se osuđeni.
Kada razmišljamo na ovaj način, lako skliznemo u pravednost temeljenu na djelima. Vjerujemo da moramo umiriti ljutitog suca i da nam posao koji obavljamo na zemlji pomaže zaslužiti svoje mjesto pred Bogom. Ipak, to nije ono što Pavao govori, i protivi se temeljima naše vjere. Sveto pismo je jasno da smo spašeni “Vjerom, milošću, da se nitko ne hvali” ( Efežanima 2,8-9 ). Spasenje je dar Isusovih ruku probodenih čavlima.
Upravo zbog Kristove žrtve na križu živimo u pouzdanju pred Bogom. Pavao piše: “Bog koji nas je stvorio za ovu svrhu (da budemo obučeni u život) dao nam je Duha kao polog koji jamči ono što će doći” (2. Korinćanima 5:5). Duh Sveti u nama jamči da smo predodređeni za vječni život kroz milosnu Isusovu ljubav. Kristov je sud, dakle, izraz nade i milosti. S obzirom na jamstvo Duha o tome što se nalazi unutar Kristove presude, živimo život naše vjere u povjerenju, vjerujući svjedočanstvu Duha . Kristov sud je nešto čemu se radujemo.
Koje pouke možemo izvući iz Korintovog pristupa suđenju?
Presuda je bila dobro poznata Korinćanima. Korint je bio veliki grad u Rimskom Carstvu, središte trgovine i trgovine, filozofije i debate. Grad je također bio poznat po velikoj, raskošnoj mramornoj strukturi zvanoj Bema Seat . Bema sjedište je bilo mjesto gdje su se čula suđenja i optužbe; bilo je to mjesto suda i osude. Zapravo, tijekom svog prvog posjeta Korintu, Pavao je i sam bio odveden pred ovu sudačku stolicu. Knjiga Djela apostolskih bilježi,
„Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi iz Korinta su zajedno napali Pavla i doveli ga na mjesto suda. ‘Ovaj čovjek’, optužili su ga, ‘nagovara ljude da obožavaju Boga na način suprotan zakonu.’ – Djela 18:12-13
Pavao je stajao pred Galijevom sudačkom stolicom kao optuženik za zločin, čekajući sučevu presudu. Ovo je sudište svijeta. Sudište svjetovne moći je osuda i smrt. Služi samo za donošenje presude jednom optuženiku. Koliko god mogli dati glas izreci da se “svi smatraju nevinima”, ovo nije način na koji svjetovna presuda funkcionira. Presuda je sama po sebi optužujuća, a onaj tko je optužen ima svoje grijehe i nedjela iznijeti pred suca.
Za Pavla, Kristov sud je obrat tipičnog načina na koji se shvaćala sudačka stolica. Pavao je uvjeren da “sada nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu” ( Rimljanima 8,1 ). Na križu je Isus uklonio svaki glas optužbe iz naših života. Nadalje, Pavao piše “Tko će što optužiti protiv Božjih izabranika, Bog je taj koji opravdava!” ( Rimljanima 8:33 ). Takve izjave u nama stvaraju povjerenje da nikada nećemo biti odvojeni od Božje ljubavi u Kristu.
Kad stojimo pred Isusom, ne nosimo narančasti džemper i ne stojimo optuženi. Stojimo slobodni u ljubavi koja osvjetljava tko smo kao ljudi stvoreni na njegovu sliku, koji sudjeluju u njegovoj smrti i koji imaju Duha Svetoga kao predujam.
Zašto bismo s radošću trebali prigrliti Kristov sud?
Pojaviti se pred Kristovim sudačkim stolom nije nešto čega se treba bojati, već treba prigrliti. To je trenutak života, a ne smrti, i milosti, a ne osude. Nadalje, Kristova presuda služi otkrivanju tko smo mi kao ljubljena djeca Božja. Kad Pavao piše da se moramo “pojaviti” pred Kristom, on koristi riječ koja znači “biti otkriven – biti obznanjen, rasvijetljen.” Kristov nas sud otkriva.
Sveto pismo je dosljedno u evanđeoskoj poruci: Isus nije ljutiti sudac kojeg treba umiriti. Isus nas ne kritizira; on ne prelijeva preko naših života crvenom olovkom zaokružujući sve naše prekršaje. Isusov konačni sud nad našim životima je milosni trenutak u kojem Isus sa zadivljujućom prisnošću otkriva dubinu svoje ljubavi prema nama.
Ako mislimo da je posljednji sud trenutak obračuna kojim smo vagani na vagi božanske odmazde, uvijek ćemo se bojati. Nikada nećemo znati gdje stojimo pred Bogom, i iako možemo govoriti o milosti i ljubavi, uvijek ćemo se pitati jesmo li učinili dovoljno da prevagne na vagu pozitivno. I dok je istina da uvijek moramo ‘biti sebi cilj ugoditi mu’ (2. Korinćanima 5:4), to činimo iz ljubavi, a ne iz straha. Kristova ljubav je ono što nas potiče, a ne strah od njega.
U konačnici, dobra je vijest čuti da će nam se suditi. Ova nam poruka daje nadu jer je Kristova presuda još jedno svjedočanstvo njegove nepokolebljive ljubavi prema nama. Kristov sud je trenutak kojim smo uvedeni u vječni život.
Nemoj pogriješiti; bit će vam suđeno, i to će biti veličanstveno. Aleluja.
