Današnji tekst iz knjige Psalama nedvojbeno se odnosi na Isusa Krista.
On je krasniji od svih ostalih ljudi, premda za Njega u Izaiji 53,2 čitamo: „Nema on ni ugodne vanjštine niti ljupkosti; kada ga budemo vidjeli, nema ljepote da bismo ga poželjeli.“ Kako da shvatimo te dvije naoko proturječne proročke izjave?
Ono što je Izaija napisao u pedesetom i trećem poglavlju odnosi se na vanjski izgled Gospodina Isusa. On k svojemu narodu nije došao u velikom stilu i kraljevskoj slavi. Nije se isticao izgledom i pojavom, jer se izvanjski nije razlikovao od drugih ljudi. Ipak je postojala jedna ogromna razlika: On je bio jedina bezgrešna osoba!
Četrdeset i peti psalam govori o moralnoj krasoti koja je postala vidljivom u Njegovom ponašanju.
Nikada nije bilo čovjeka strpljivog kao Isus Krist. On je uvijek ostajao smiren i odvajao je vrijeme za druge ljude i bavio se njihovim problemima.
Nikad neki čovjek nije živio pravedno kao Gospodin. On je u potpunosti ispunio Božje zahtjeve, kao i svoje poslanje i sve svoje obveze prema svojim suvremenicima.
Nikada nitko nije govorio poput Spasitelja. Sve njegove izjave odgovarale su okolnostima i slušateljima. Nikada nije rekao previše ili premalo.
Nikada nije bilo ljudskog bića pokornog kao Isus. Njemu je bila radost provoditi u djelu Božju volju. Bio je pokoran čak do smrti na križu (vidi: Filipljanima 2,8 ).
