Misao iz Evanđelja dana
Prije nego razmislim o talentima koje posjedujem i nabrojim ih, obratit ću se Onome od kojega potječe svaki blagoslov.
Pomozi mi, Bože, da prihvatim da i ja mogu učiniti nešto u svijetu. Pročisti me tako da te moje biće može slaviti.
XXI. tjedan kroz godinu
Subota, 2. 09. 2023.
ČITANJA:
1Sol 4,9-11; Ps 98,1.7-9; Mt 25,14-30
IMENDANI:
Prosper, Just, Ingrid
Prvo čitanje:
1Sol 4, 9-11
Sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge.
Čitanje Prve Poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo!
O bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete i trsite se mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 98, 1.7-9
Pripjev: Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju.
Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.
Evanđelje:
Mt 25, 14-30
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan — svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
»Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
I u ovoj usporedbi o talentima gospodar se vraća ‘tek nakon dugog vremena’. Ali dolazi iznenada, kad ga nitko ne očekuje. I dolazi do konačnoga obračuna. Nagrada se ne isplaćuje prema onome što je tko dobio, nego sukladno vjernosti, marljivosti pojedinoga sluge. Svatko od nas ima svoje vlastite darove, svatko vlastitu zadaću u životu koju on sam mora ispuniti. Marljivi i vjerni sluga jest onaj koji danas i ovdje radi, a ne sanjari o budućnosti. Svijet je nedovršen, Gospodin ga je stvorio, ali je čovjekovo da mu daje ljudski oblik, da se preda do kraja djelu koje mu je sam Tvorac namijenio.
Očevidno je da je u žarištu Isusove misli ovaj treći sluga koji ništa nije radio. Sve ih pusta straha. On se gospodara boji i zato je u stalnome strahu i za ono što mu je povjereno, ali i u strahu od kazne, kojoj na kraju ipak ne izmiče. Isus nas želi poučiti: Ne smijemo se bojati Boga, pred njim imati straha. Zatim je ovo usporedba protiv bilo kakva oblika zavisti ili konkurencije. Uvijek smo u opasnosti gledati preko plota, na bližnjega, koji više ima, ljepši je, pametniji, bolji, koji je u svakom pogledu povlašten. I uvijek prigovaramo kako je sudbina prema nama nepravedna, kako su drugi na osunčanoj strani života, dok nas osobno stalno prati ‘smola’. I iz toga onda izlazi svaki oblik rivalstva i nepodnošljivosti koja seže čak i do ubojstva bližnjega.
A zapravo je jedino pravo pitanje u životu to što nam je Gospodin dao. Obilno nam je darovao i to bi moralo ispunjati naše srce mirom i ljubavlju. Bog nas ne će pitati zašto nismo bili Mojsije, Abraham, Jeremija, ovaj ili onaj velikan povijesti, nego će nas pitati, zašto smo u danim okolnostima propustili biti ono što smo trebali biti, ni manje ni više. I to je sve umijeće našega kratkoga života. Pronaći vlastitu mjeru, naučiti cijeniti darove koje imamo, njih koristiti i do kraja iskoristiti, na dobro upotrijebiti, umnožiti.
Isus nam želi poručiti ovom usporedbom: Ili ćemo promatrati svoj život kao veliki Božji dar nama darovan, pa ćemo ga prihvatiti sa zahvalnošću. Ili ćemo promatrati svoj život u uspredbi s drugima pa ćemo se upustiti u zavist i konkurenciju, i onda će nam za sve biti Bog kriv. Opet imamo ovdje ozbiljenje Isusove riječi o tome, da tko želi svoj život sačuvati (svoj talenat zakopati!), na kraju će izgubiti sve, bit će praznih ruku na konačnom obračunu i sudu.
Kapital je ponuđen i svakome dodijeljen, treba se potruditi oko njega, integrirati ga u svoj život i pretvoriti u djelo. Nemoguće je bježati od odgovornosti. Makar to bio i jedan talent, moguće ga je upotrijebiti. Jedna se ovca izgubi, i ide se u potragu za njom, jedna drahma se zagubi negdje u pepelu ognjišta, pa kućanica isprevrće sve u kući da je pronađe. Isusu je do malenoga i malenosti, neznatnosti. To je uočljivo u svemu njegovu djelovanju. U malenome se prepoznaje veličina.
Onaj što vraća onaj svoj talent, novčić kao da želi reći: “Evo ti i moj život. Ničemu ne vrijedi. Ne znam što bih započeo sa samim sobom? Pa tko sam to ja uopće? Kod mene se ništa ne isplati.” Nitko ne smije dići ruke od sebe. Ovaj ih je beskorisni i lijeni sluga digao. Potrebno je prihvatiti sebe i povjerene darove. Tako će se kapital oploditi, ma kako bio neznatan. Nesposobni upravitelj to nije znao, nije se na to odvažio i promašio je svoj život. “Čime je moguće otkupiti promašeni život”? reći će Isus na drugome mejstu (Mk 8,37). Ničim. Stoga je Isusova smjernica jasna: Naprijed, na posao. Treba se pokrenuti i raditi odgovorno s povjerenjem. Za Isusa važi dvojstvo: Vjerovati i činiti, slušati i činiti, poučavati i činiti, i tako redom. Za Isusa, prema Blochovim riječima, ne postoji pakt ili sporazum nemiješanja. Treba se zauzeti za svijet vrijednosti, makar u životu sve protiv toga govorilo.
Isus nas ne plaši paklom, nego nam želi istjerati strah iz kostiju. Postoji u životu tisuću razloga da čovjek bude obeshrabren, a upravo je ova usporedba protiv toga usmjerena. Sve što imaš u konačnici ti je povjereno kao dobro, kao dar, i od toga čini ono što možeš najbolje. Ovaj treći sluga čini se da je prosvjedovao i štrajkao cijeli život, egzistencija u štrajku, on se do kraja uskratio bilo kome. I na kraju ostaje sam. On postaje sam sebi zatvorom. Strašna je ova riječ u Mateja: “Bacite ga u krajnju tamu, gdje će biti škrgut zuba!” Čak šest puta stavlja Matej tu riječ Isusu u usta u svome Evanđelju. Bilanca svega jest krajnja tama, odbačenost, strah. Jer nije ništa riskirao, on je na kraju prokockao svoj život.
U Isusovu okružju bilo je mnoštvo onih koji su stavili sve na jednu – Isusovu – kartu, i na kraju su bili dobitnici. Mnogi koji su bili ona stota izgubljena ovca. Svi su se oni u svome očaju upustili u Isusa i dobili što su tražili. A svijet je još uvijek neispisana knjiga, neobrađena njiva, povijest je isto tako velika radionica. Stoga treba sjeme nade, predanja, žrtve i neumornoga rada, a ne kao lijeni i beskorisni sluga zakopati povjereno i živjeti u stalnu strahu za sebe i ono što mu je dano. Nebo je mjesto i stanje posvemašnje integriranosti, pomirenosti sa sobom, svijetom i Bogom. Na to nas Isus poziva.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.