Dođe Ivan Krstitelj, glas koji je odjeknuo pustinjom, pozivajući narod na obraćenje i pripravu srca za dolazak Gospodnji. I dok su se mnogi smatrali sigurnima u svoju pravednost, upravo su grešnici, carinici i odbačeni prvi povjerovali njegovoj poruci.
Oni su prepoznali istinu u riječima koje su pozivale na promjenu života, priznanje grijeha i povratak Bogu.
Današnja liturgija snažno nam poručuje da Božji putovi često iznenađuju: oni koji su smatrani posljednjima postaju prvi, a oni uvjereni u vlastitu ispravnost ostaju zatvorenih srca. Ivanov poziv i danas odjekuje obraćenje nije puka riječ, nego konkretan korak prema Bogu, iskreno priznanje slabosti i spremnost da se krene novim putem.
U svjetlu ove riječi, Crkva nas poziva da preispitamo vlastito srce: slušamo li Božji glas kada nam dolazi kroz poniznost, istinu i poziv na promjenu, ili ostajemo zarobljeni u sigurnosti navike i samodostatnosti?
Prvo čitanje: Sef 3,1-2.9-13
Mesijansko se spasenje obećaje svim siromasima.
Čitanje Knjige proroka Sefanije
Ovo govori Gospodin: »Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije poslušao poziva, nikada nije prihvatio pouku; U Gospodina se nikad nije pouzdavao; svome Bogu nije se nikada približio.
Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Gospodnje i služiti mu jednodušno.
S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci. U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću tad ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje Ostatak Izraelov.
Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 34,2-3.6-7.17-19.23
Pripjev: Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode.
Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.« (Matej 21, 28-32)
Evanđelje dana komentar
Isusova prispodoba o dvojici sinova razotkriva duboku istinu o ljudskom srcu i o tome kako Bog gleda na naše riječi i djela. Jedan sin na očev poziv odgovara odbijanjem, ali se kasnije predomišlja i izvršava njegovu volju.
Drugi sin izgovara lijepe i ispravne riječi, no ostaje na mjestu bez djela, bez promjene, bez poslušnosti. Ovom prispodobom Isus se obraća glavarima svećeničkim i starješinama naroda, onima koji su se smatrali uzorima vjere i pravednosti.
Njihova je pogreška bila u tome što su ostali na razini izgovorenih riječi i vanjskog religioznog ponašanja, ali nisu dopustili da ih Božji poziv promijeni iznutra.
Nasuprot njima stoje carinici i bludnice ljudi koje je društvo otpisalo i proglasilo grešnima. Ipak, oni prepoznaju istinu u Ivanovu pozivu na obraćenje. Ne opravdavaju se, ne skrivaju svoje slabosti, nego se otvaraju Bogu i kreću novim putem.
Upravo zato Isus izgovara snažne i potresne riječi: oni koji su smatrani posljednjima, preteču u Kraljevstvo Božje one koji su se smatrali prvima.
Ovo Evanđelje upozorava da vjera nije stvar lijepih riječi, formalne pobožnosti ili pripadnosti, nego poniznog srca koje je spremno priznati vlastite pogreške i promijeniti život.
Bog ne traži savršenstvo, nego iskreno obraćenje. Ne pita koliko smo puta rekli „Gospodine“, nego jesmo li na kraju učinili Njegovu volju.
Isusov poziv i danas ostaje isti: predomisliti se, obratiti se i krenuti putem koji vodi u život. Čak i kad smo pogriješili, vrata Kraljevstva ostaju otvorena onima koji se s pouzdanjem vraćaju Ocu.

