MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Bog koristi svakodnevno iskustvo da privuče ljude k sebi.
Vrata neba svakome su uvijek otvorena. Ući kroz ta vrata znači truditi se najbolje što znam i mogu, a u isto vrijeme surađivati s Božjom milošću.
ČITANJA:
Prigodna čitanja (str. 10.-27.), Fil 3,8-14; Ps 40,2.4ab.7-10.12; Lk 5,1-11
XXIV. tjedan kroz godinu Subota, 23. 9. 2023.
IMENDANI:
Pijo iz Pietrelcine, Zaharija i Elizabeta; Lino, Helena, Sofija
Prvo čitanje:
Fil 3, 8-14
Sve izgubih da Krista steknem.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 40, 2.4ab.7-10.12
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtva i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
Evanđelje:
Lk 5, 1-11
Oni ostaviše sve i pođoše za njim
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova, pa ga zamoli da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Doista, zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se prenerazio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
Današnje Evanđelje govori nam kako Isus želi računati na nas da ćemo njegovu dobru vijest prenijeti po cijelom svijetu. Za to je potrebno prepoznati i vlastito krhko stanje i duboki Isusov identitet.
U svojim tjeskobama kao ribar, Petar vidi Isusa kako ulazi u njegov čamac, kako bi gladnima iz njega dao hranu svoje riječi. Isus traži način na koji ga mogu čuti što je bolje moguće. Istodobno, svoje riječi potvrđuje čudom. Petar unatoč svom trudu nije uspio ništa uloviti. Nakon kontakta s Isusom sve se mijenja. Odjednom, zbog izvanrednog ribolova shvaća koliko je mali i tko je u njegovom čamcu. I boji se: i zbog spoznaje sebe i zbog bliskosti s Bogom.
Rješenje ovog prirodnog straha nije odvraćanje od Isusa. Kad nas Bog pogleda, ono što vidi je ono što možemo postati. Njegov pogled pun ljubavi uvijek je u obliku ohrabrenja i privlačnosti, poziva da mu poželimo dobrodošlicu i dopustimo mu da živi u nama (usp. Ga 2,20). U čamcu Isus tjera Petra da uvidi duboki smisao svog postojanja: surađivati s njim u širenju njegova Kraljevstva. Jezero je život i mnogi prolaze kroz njega nesvjesni Boga i onoga što nam nudi. S Petrom smo pozvani baciti svoje mreže, gdje god se nalazili. Bog će uroditi plodom: „Ako me slijedite, učinit ću vas ribarima ljudi; bit ćete učinkoviti i privući ćete duše k Bogu. Stoga se moramo pouzdati u ove Gospodinove riječi: uđite u čamac, gurnite vesla, podignite jedra i skočite u ono more svijeta koje nam Krist daje u baštinu” (Susret s Kristom, br. 159).
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.

