Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni, i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. Tad navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem. Riječ Gospodnja.
Pripjev: Poradi imena svoga, Gospodine, oslobodi nas!
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema, i ne bijaše nikoga da ih pokopa. Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje, jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Evanđelje: Lk 10, 13-16
Tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla. Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.« Riječ Gospodnja.
Razmatranje.
Djelatnost Isusova i njegovih učenika poklapaju se i u uspjesima, ali i neuspjesima. Čuli smo jučer na završetku Isusovu prijetnju onima koji ne žele prihvatiti Radosnu vijest ni Isusove ’emisare’, glasnike Evanđelja. U današnjem odsječku evanđelist imenuje tri grada poimence koji su i čuli Isusovu riječ, koji su bili svjedoci tolikih znamenja i čudesa – kao nitko ni dotada a ni od tada kroz cijelu povijest – ali se svemu usprkos nisu obratili. Riječi mogu biti utjeha apostolima zbog možebitna neuspjeha njihove misije. Žitelji Kafarnauma mogli bi mu reći: “Učitelju, pa s nama s i jeo i pio, na našim si ulicama naučavao” (usp. Lk 13,26; Mt 7,22), ali će na kraju ispasti da će biti strovaljeni u pakao. Kao da ovdje imamo aluziju na onu rugalicu babilonskome kralju iz proroka Izaije (14,4-21) koji se uzoholio i u svojoj oholosti uzdignuo do neba, do zvijezda. Isus žigoše posvemašnju neodgovornost i arogantnost tih galilejskih mjesta i njima pretpostavlja čak poganske gradove.
Riječi koje je usmjerio protiv galilejskih mjesta spadaju među najgrozomornije i najstrašnije u cijelome Novome zavjetu. Kako može isti onaj Isus koji se sagibao nad nemoćnima i bolesnima upravo u Kafarnaumu, koji je liječio ljubavlju i dobrotom, koji je govorio da ne treba izricati sud nad čovjekom ili ljudima, kako može taj Isus izgovoriti ovakve riječi suda i osude nad onima koji njegov nauk i njegove učenike odbijaju?
Kraljevstvo će Božje ionako doći, neovisno o ljudima, o njihovu prihvatu ili odbijanju. Božje kraljevstvo i ljudsko kraljevstvo u biti su nepomirljivi. Upravo kao što su nepomirljivi vuk i ovca, Kain i Abel. Ovi su nepoučni, neobrativi, ti gradovi tvrdih ušiju i srdaca. Isus jasno govori. Na njegovoj se riječi nema što promijeniti. Ali onima koji se uskraćuju Radosnoj vijesti sve će ploditi strašnom katastrofom, strašnijom nego onom nad Sodomom i Gomorom, gradovima koje je Bog kaznio zbog razvrata i temeljnoga nepoštivanja gostoprimstva (Post 19). Ali u Isusovim očima odbijanje njegove poruke i osobe te njegovih glasnika daleko je teže i gore od bilo koga promašaja ili grijeha u cijeloj Bibliji. U onaj dan, u dan Gospodnji, sručit će se sud Božji nad bezbožne gradove. Postoji u Isusovim riječima i ponašanju jedno vječno ‘prekasno’. Prekasno čovjek uviđa svoje promašaje, prekasno je da bi se bilo što promijenilo.
Ne možemo se oteti dojmu kako nas Isus neumoljivo stavlja pred izbor i odluku pred Radosnom viješću. Riječ je u konačnici o životu i smrti, spasenju ili propasti. S tim se nije igrati. U pitanju je i igri sve. Tko ne prihvati riječ, a mogao je, imao toliko mogućnosti i prilika, bit će strovaljen u najdublje podzemlje, u krajnji pakao. U Isusovim očima ništa se više nije moglo, ništa se više nije ni moralo dogoditi od onoga što se dogodilo preko Isusovih ruku, u Isusovoj osobi. Isus je davao do kraja, razdao sebe i svoju osobu, u svakom pogledu. I naišao na odbijanje. S jedne strane jedan Jona je uspio u Ninivi, poganskoj, dok desetci proroka u samome Izraelu svršiše tragičnom smrću, odbačeni i ubijeni.
Čini se da je pred ljudskom tvrdokornošću i on nemoćan. Duhovna tvrdoća i duhovna lijenost, tromost, ne dopušta da se gradovi pokrenu. Već je u nastupnom govoru u Nazaretu naveo primjere osoba iz poganstva koje su primile milost i iskusile čudo, dok njegov narod ostaje negdje na rubu, po strani. Za svoje riječi požnjeo je već ondje smrtnu mržnju i odbacivanje. I sad imamo sigurnost kako ljudi koji su bili miljama daleko od Zakona i Boga nalaze put do Boga preko Isusa, dok drugi koji su mu bili u blizini ne mogu slijediti Isusov put. Da su se ondje dogodila čudesa koja se dogodiše ovdje u tvojoj sredini, oni bi se bili obratili. Ali Kafarnaum želi biti ‘bogovski’ velik, želi se prometejski i adamovski vinuti do neba, do Boga, u svojoj oholosti.
U riječi učenika i poslanika govori sam Gospodin Isus, pa i sam Bog. Stoga vrijedi: tko odbaci riječ učenika, odbacuje samoga Gospodina, a tko odbacuje Isusa, odbacuje samoga Boga koji dolazi čovjeku u Isusovoj riječi i osobi. Jasno, svaka je ljudska riječ nedostatna, nemoćna izraziti do kraja ono što Bog hoće reći. Glasnik utire put samome Gospodinu – navještajem, molitvom, životom. Isus ih šalje po dvojicu. Bez ikakve sigurnosti, bez reklame, bez velikih riječi ili masovnog oduševljenja. U poslaniku se mora sve poklapati i preklapati, riječ i život.
Učenik je samo vjerni slušatelj svoga Gospodina, a prenositelj poruke donositelj spasenja. Slušati ovdje znači cijelim se svojim bićem prikloniti i prihvatiti Poruku, a onaj koga Isus šalje mora biti krajnje vjerodostojan. Negativan stav prema Riječi u krajnjoj je crti negativan stav prema samome Isusu, a kako je Isus završna Božja riječ u svijetu, onda je to i protiv samoga Boga i onoga što on želi uspostaviti u svijetu. Tko odbaci Isusove glasnike, isključuje samoga sebe iz Božjega kraljevstva. Težina kazne kojom se prijeti odgovara veličini odbijene milosti koja se nudi u Evanđelju.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr
