Ponekad smo uznemireni zbog nepostojanosti svega u ovome svijetu, gdje se sve tako brzo mijenja.
No Bog nam daje sigurnost privlačeći našu pozornost na ono što ostaje zauvijek. „Krist ostaje zauvijek“ ( Ivan 12,34 ). Koje li je blaženstvo to što svoje povjerenje možemo položiti u Onoga koji, „budući da ostaje zauvijek ima nepromjenjivo sveštenstvo. Stoga on i može potpuno spasiti onoga koji po njemu pristupa Bogu, budući da on uvijek živi da ih zastupa“ ( Hebrejima 7,24.25 ).
„Riječ Gospodinova ostaje zauvijek“ ( 1. Petrova 1,25 ). Ljudske riječi su višeznačne, prolazne, proturječne i, često, neistinite. Nasuprot tome, Božja Riječ je uvijek kao pouzdan kompas; ona uvijek pokazuje prema Nebu.
„Onaj tko čini volju Božju, ostaje zauvijek“ ( 1. Ivanova 2,17 ). Tko god u djelo provede Božju volju, to jest pokazuje se priznajući svoje grijehe Bogu i primi Njegovo oproštenje, prima novi život i jamstvo da će vječnost provoditi u Nebu s Isusom. Štoviše, „pravednost njegova ostaje dovijeka“ ( 2. Korinćanima 9,9 ). U toj misaonoj cjelini riječ „pravednost“ odnosi se na dobro koje je učinio vjernik (ne da bi postigao spasenje, nego iz zahvalnosti za ono što ga je primio). Bogu je poznato sve što činimo za Njega i to će biti nagrađeno u vječnosti. Koje li milosti!
Dragi prijatelji kršćani, nemamo se čega bojati: naši su blagoslovi vječni.
