Koliki su ljudi izgubili ugled u javnosti ili u srcima pojedinih ljudi samo zato što se o njima zlo govorilo, iako su izvrsno radili i napravili i ostavili iza sebe sjajna i velika djela.
Nekoga ćemo osuditi zbog neke njegove male greške, zbog njegova načina hoda, govora ili života, osudit ćemo ga ili prosuditi zato što je netko o njemu negativno rekao, što se druži s nekim ljudima koji su nama nesimpatični. Tada uvijek činimo krivo. Tad smo, zapravo, nesposobni vidjeti njihova djela, ali smo nesposobni i njih prihvatiti. Njih odbacujemo zato što nam je zbog nečega taj i taj čovjek postao nesimpatičan. Odbacili smo ljubav, time smo odbacili Boga, odbacili smo njegovo djelo i odbacili ispravan sud o ljudima.
Zato treba biti razborit i mudar kad slušamo govore drugih o sebi ili o drugima.
Jedna narodna poslovica kaže: Ne postoji ni jedan čovjek bez “ali”.
Nema čovjeka koji ne griješi, nema te osobe koja ne bi imala neku manu, nema čovjeka kome nema tko što prigovoriti. No, pitanje je sudimo li čovjeka prema toj mani ili prema njegovoj osobi, njegovoj nutarnjoj vrijednosti, vrijednosti njegovih djela.
Čovjek je takav kakvo mu je srce. On djeluje iz toga kakav je u srcu. Kad iz srca govori, tada govori iz dubine sebe i istinito.
Zato je istina da ćemo osuđujući druge uvijek pogriješiti. Ali, s druge strane, opravdavajući ih uvijek, imat ćemo pravo.
https://youtu.be/ENSM2c0-hwo
(Budi odvažan i hrabar)
