Evo kako se prije pozdravljalo svećenika na selu

Prije je u mnogim katoličkim selima bio običaj svećenika pozdravljati s „Hvaljen Isus i Marija“, na što bi on odgovarao „Uvijek bio hvaljen“.

Osim toga, ljudi su često pokazivali poštovanje na različite načine:
Muškarci bi skinuli kapu ili se lagano naklonili.
Žene bi se blago naklonile ili prekrižile ruke.

Djeca bi često prišla svećeniku kako bi primila blagoslov.

Sad ću ti pripremiti i ilustraciju tog starinskog običaja

1. Pozdravi i običaji pri susretu

Ljudi su se na selu uvijek pozdravljali s “Hvaljen Isus i Marija” ili “Faljen budi Isus”.

Stariji su se oslovljavali s “striče”, “tetka” ili drugim poštovnim izrazima.

Pri susretu bi se obavezno rukovali ili bi mlađi naklonili glavu starijima.

2. Domaća radinost i svakodnevni poslovi

Jutro započinjalo molitvom, nakon čega bi se išlo na posao u polje, staju ili radionicu.

Žene su rano ustajale da pripreme doručak i ručak, dok su muškarci radili na zemlji.

Tkanje, pletenje i vez bili su važni – svaka obitelj imala je ručno izrađene stolnjake, ručnike i nošnje.

Djeca su pomagala – nosila su hranu radnicima u polju, čuvala stoku i brinula o mlađoj braći i sestrama.

3. Crkveni i blagdanski običaji

Nedjeljom se obavezno išlo na svetu misu, a nakon mise ljudi su se družili na seoskom trgu.

Blagoslov polja bio je važan događaj – svećenik bi molio za dobru žetvu i štitio usjeve od nepogoda.

Na blagdane poput Božića i Uskrsa peklo se domaći kruh i kolači, a kuće su se kitile ručno izrađenim ukrasima.

Svatovi su trajali danima – mladoženja bi s pratnjom dolazio po mladenku, a svadbe su bile velike i vesele.