Prije je u mnogim katoličkim selima bio običaj svećenika pozdravljati s „Hvaljen Isus i Marija“, na što bi on odgovarao „Uvijek bio hvaljen“.
Osim toga, ljudi su često pokazivali poštovanje na različite načine:
Muškarci bi skinuli kapu ili se lagano naklonili.
Žene bi se blago naklonile ili prekrižile ruke.
Djeca bi često prišla svećeniku kako bi primila blagoslov.
Sad ću ti pripremiti i ilustraciju tog starinskog običaja
1. Pozdravi i običaji pri susretu
Ljudi su se na selu uvijek pozdravljali s “Hvaljen Isus i Marija” ili “Faljen budi Isus”.
Stariji su se oslovljavali s “striče”, “tetka” ili drugim poštovnim izrazima.
Pri susretu bi se obavezno rukovali ili bi mlađi naklonili glavu starijima.
2. Domaća radinost i svakodnevni poslovi
Jutro započinjalo molitvom, nakon čega bi se išlo na posao u polje, staju ili radionicu.
Žene su rano ustajale da pripreme doručak i ručak, dok su muškarci radili na zemlji.
Tkanje, pletenje i vez bili su važni – svaka obitelj imala je ručno izrađene stolnjake, ručnike i nošnje.
Djeca su pomagala – nosila su hranu radnicima u polju, čuvala stoku i brinula o mlađoj braći i sestrama.
3. Crkveni i blagdanski običaji
Nedjeljom se obavezno išlo na svetu misu, a nakon mise ljudi su se družili na seoskom trgu.
Blagoslov polja bio je važan događaj – svećenik bi molio za dobru žetvu i štitio usjeve od nepogoda.
Na blagdane poput Božića i Uskrsa peklo se domaći kruh i kolači, a kuće su se kitile ručno izrađenim ukrasima.
Svatovi su trajali danima – mladoženja bi s pratnjom dolazio po mladenku, a svadbe su bile velike i vesele.

